Nichim Izazvan o pravim influenserima, nezaboravnim putovanjima i Dorćolu bez Džeja: Tako je kad je čovek bogat duhom i harizmom!
11.01.2021 | 19:15 >> 19:31
Kada bi o njegovom životu nastala knjiga ili film, Milan Vučićević u intervjuu za 24sedam rekao je da bi to bio romantični triler, sa primesama dramatične
Milan Vučićević, poznatiji kao Nichim Izazvan, jedan od još uvek najuticajnijih tviteraša na našim prostorima, pa i „internet tajkun” – kako se sam predstavlja, otvorio je dušu za 24sedam o raznim temama. U opuštenom razgovoru ispričao je kako je u profesiji 21. veka postao broj jedan, otkrio koga bi sa javne scene voleo da upozna, a još nije imao prilike, da li mu nedostaje kafana usled pandemije koronavisa… A onda, kao Dorćolac koji je poznavao najpopularnijeg šmekera te opštine, Džeja Ramadanovskog, opisao kako je izgledao jedan njihov susret.
Kako ste proveli praznike? Koliko su se razlikovali od prethodnih, uzimajući u obzir trenutnu situaciju sa koronavirusom?
– Bogato, u krugu porodice i bez mamurluka. Ne znam zašto ljudi uporno govore „skromno, u krugu porodice”, jer je ljubav koju delimo sa porodicom najveće bogatstvo. Nisam za neke ludačke dočeke, prija mi da odem na planinu, da se malo primirim i tako uđem u Novu godinu. Žurku možemo da napravimo za 15 munta, bilo koji dan… Barem to nije problem.
Do koje ste tačke najdalje otišli putujući i koje vam je najlpše?
– Najdalje istočno Japan, zapadno Kolumbija, severno London i južno Tanzanija… A najlepše uspomene nosim iz Nepala.
Koliko je teško postati, a onda i ostati influenser?
– Ako želite da postanete, onda je baš teško. Ako jeste, onda deluje jako lako. A biti, ostati i na strašnom mestu postojati… Biti svoj i dosledan sebi opet nije baš lako. Ali je lepo. Ako se trudiš da postaneš influenser, znači da nisi influenser, jednostavno je.
Pročitajte još:
O Vama često govore kao o influenseru pre svih influensera, uticajnom tviterašu, košarkašu koji je postao internet tajkun… Koja „titula” Vama najviše prija i kako je tekao Vaš razvojni put uopšte?
– Ne volim titule, često i sam pravim apsurd od toga jer titule dolaze i prolaze. To je samo forma i folder u koji vas ljudi i okolina pakuju, jer je njima tako lakše. Posle košarke i 14 zemalja u kojima sam imao prilike da živim… Okrenuo sam se komunikaciji, kreativnoj industriji i novim medijima. Napravio sam svoj pisani blog, desila se ta čuvena „tviter eksplozija”, pisao kolumne za časopise i magazine… Počeo da sarađujem sa najvećim festivalima i koncertnim produkcijama u regionu. To me je lagano uvelo u sferu noćnog života, tako da sam sa prijateljima napravio brendi i serijal žurki, koji traje već dobrih sedam godina. Od 2015. godine sam u svetu marketing konsaltinga, radim na strategijama, komunikaciji, konceptima i razvoju brendova. Imao sam puno sreće da zanimanja i poslovi dolaze meni, tako da mi je manje bitno kako ću se nekome predstaviti. Nichim Izazvan je na kraju jedina titula koja ostaje i koja je sasvim dovoljna.
Ko su za Vas influenseri i zašto?
– Roditelji, bake i deke. Neke značajne figure u našim životima od kojih smo naučili bitne stvari u životu. A mogu vam biti, naravno, i ljudi koji vas uče kako da se našminkate ili napravite savršene lokne… Sve zavisi gde vam je fokus.
Koje su, po Vašem mišljenju, sličnosti i razlike između influensera i jutjubera?
– Različite su platforme, ali algoritam je Bog, ako govorimo o influenserima iz digitalnog sveta. Ima puno influensera i trendsetera koji nisu na online nebu, mislim da njihov uticaj svakog dana raste sve više. Ljudi iz sfere umetnosti, starih zanata, mali privrednici, ljudi koji su se vratili na selo i pokrenuli uspešan biznis. Njihovo vreme tek dolazi.
Glumci, kao i ljudi sa estrade međusobno, druže se i postoje prava prijateljstva. Da li je tako i među influenserima?
– Ma naravno, ja se držim drevne mesopotamijske mudrosti koja kaže: „Budimo ljudi, iako smo influenseri”.
Koga od poznatih imena rado pratite, a da još niste bili u prilici da se upoznate?
– Jovan Memedović. Velika i važna ličnost u svakom pogledu. Mislim da je čovek zaslužio da ga stavimo na zastavu Srbije.
Koliko se pridržavate Vaše čuvene „samo sport i lepo ponašanje”?
– Ako znamo da čovekom upravlja njegova podsvest, a ne svest… To je jedna dobra mantra. Treba je izgovarati što češće i slediti što više. Jako sam zadovoljan kako radi.
Jednom ste rekli da volite kafane. Gde najčešće izlazite i da li postoji pesma uz koju ste umeli i da polomite čašu?
– Ma, slabo nešto lomim čaše, više volim da prevrćem stolove (smeh).
Najtoplija ljudska priča koju ste čuli u poslednjih godinu dana?
– Pogledajte u vredne ruke neke bake na Bajlonijevoj pijaci i imaćete jako lepu i toplu ljudsku priču.
Da li ste, kao neko ko živi na Dorćolu, nekad bili u prilici da sretnete legendarnog Džeja i koliko se Dorćol promenio otkako ga nema?
Pročitajte još:
– Džej je bio jako pristupačan i voleo je da komunicira sa ljudima. Definicija čoveka iz naroda. Valjda mu je svojevremeno Marina Tucaković čitala neke moje tvitove i on me je oduševljen jednom prilikom zaustavio na Dorćolu, nasred ulice, izgrlio i izljubio. Viđali smo se često i u ranim jutarnjim časovima kad on završi nastup, a ja se vraćam sa žurke u supermarketu na uglu Cara Dušana i Kralja Petra. Šalili smo se kako će da me rasturi u basketu jedan na jedan, pokazivao je finte, kao driblao zamišljenu loptu. Kada je čovek bogat duhom i harizmom, on nastavlja da živi onoliko koliko ga ljudi pamte. A Dorćol će dugo pamtiti Džeja.
DORĆOL. ❤️ pic.twitter.com/CoWdX2dy2H
S kim biste se menjali profila na Instagramu na jedan dan?
– Zar stvarno delujem kao neko ko je raspoložen da se menja? Živimo u svetu gde svako pokušava i želi da bude neko drugi.
Da li biste drastično promenili imidž da Vaš posao to od Vas traži?
– Ovo je trik pitanje (smeh). Volim izazove, najviše one koji imaju smisla.
Kada bi nastala knjiga ili film o Vama i Vašim dosadašnjim dogodovštinama, u kom biste se žanru pronašli i iza kog naslova?
– Bio bi neki romantični triler sa primesama dramatične akcione komedije. Idealno bi bilo da bude animirani film. Nešto prilično teško izvodivo. Može naslov „Momak za ženidbu”.