Ko je Emanuel Žiofre, mogući naslednik Incka
11.05.2026 | 17:50
Žiofre je trenutno visoki zvaničnik evropske službe spoljnih poslova i blizak je sa otpravnikom poslova Ambasade SAD u BiH DŽonom Ginkelom
Neposredno nakon što je potvrđeno da Kristijan Šmit, koji nije priznat za visokog predstavnika u Republici Srpskoj, napušta BiH počele su spekulacije ko bi mogao naslediti poslednjeg legalno izabranog međunarodnog predstavnika - Valentina Incka.
Republika Srpska ne priznaje Šmita zato što on nije bio imenovan u Savetu bezbednosti UN, kako je to predviđeno Dejtonskim mirovnim sporazumom.
Sudeći prema pisanju banjalučkih medija, to bi mogao biti Emanuel Žiofre, a kako prenosi RTRS, ta priča je potekla u evropskim krugovima, a mogla bi ga, kažu, podržati i SAD.
Žiofre je trenutno visoki zvaničnik evropske službe spoljnih poslova i blizak je sa otpravnikom poslova Ambasade SAD u BiH DŽonom Ginkelom, što mu, kako navode, svakako drastično povećava šanse da dođe u BiH.
Emanuel Žiofre je italijanski diplomata i visoki zvaničnik Evropske unije, najpoznatiji po funkciji šefa Delegacije Evropske unije u Srbiji, koju je obavljao od 2021. do 2025. godine.
Tokom svoje diplomatske karijere radio je na pitanjima evropske spoljne politike, demokratije, izbora, ljudskih prava i međunarodnih odnosa.
Žiofre je diplomata sa bogatim iskustvom u oblasti međunarodnih odnosa, ljudskih prava, demokratije i izbornih procesa.
Tokom svoje dugogodišnje karijere obavljao je brojne važne funkcije u institucijama Evropske unije i međunarodnim organizacijama.
Od 2017. do 2021. godine bio je ambasador i šef Delegacije Evropske unije u Izraelu, sa sedištem u Tel Avivu.
Pre toga, od 2013. do 2017. godine, radio je kao šef Odeljenja za demokratiju i posmatranje izbora u Evropskoj službi za spoljne poslove (EEAS) u Briselu, gde je bio zadužen za praćenje demokratskih procesa i izbornih misija širom sveta.
U periodu od 2011. do 2013. godine bio je savetnik generalnog direktora za Severnu Afriku i Bliski istok u Evropskoj službi za spoljne poslove u Briselu. Ranije je, od 2007. do 2011. godine, predvodio Sekciju za ljudska prava u Delegaciji Evropske unije pri Ujedinjenim nacijama u Njujorku.
Od 2003. do 2007. godine bio je šef Političko-ekonomskog odeljenja Delegacije Evropske komisije u Izraelu, u Tel Avivu.
Pre toga je u Briselu, od 2000. do 2003. godine, radio u oblasti ljudskih prava i demokratije u okviru Generalnog direktorata za spoljne odnose Evropske komisije.
Na početku međunarodne karijere, od 1997. do 2000. godine, bio je savetnik za izbore u okviru Organizacije za evropsku bezbednost i saradnju (OEBS/ODIHR) u Varšavi, gde je učestvovao u praćenju i organizaciji izbornih procesa u više država.
Pored maternjeg italijanskog jezika, govori francuski, engleski i španski jezik.
Oženjen je i ima troje dece.
Bonus video