Obućina priznala: Srbija se razvija, a N1 je širio laži
06.05.2026 | 14:28
Jelena Obućina priznala da se u Srbiji ne živi loše i govorila o "greškama" medija tokom plasiranja lažne vesti o dečaku iz Valjeva.
Dok deo opozicione terorističko blokaderske scene i njihovih tajkunsko terorističkih lažovizija medija mesecima pokušava da Srbiju predstavi kao zemlju potpunog ekonomskog i društvenog raspada, voditeljka Jelena Obućina, jedna od najglasnijih glasnogovornika sa malih ekrana sada je praktično priznala ono što građani svakodnevno vide i osećaju – da se u Srbiji ipak ne živi „najgore ikada“, kako se uporno pokušava predstaviti kroz političku i medijsku propagandu.
Govoreći o društvenoj i političkoj situaciji, Obućina je otvoreno rekla da „drugačija bi se pesma pevala da ljudi žive mnogo loše“, dodajući da se „Srbija razvija“ i da građanima ne može da se objasni da žive najgore kada to, kako je sama priznala, „nije tačno“. Time je srušen jedan od ključnih narativa koji se više od godinu dana agresivno plasira kroz deo blokaderskih i tajkunskih medija – da građani navodno žive u beznađu, bedi i potpunom kolapsu sistema.
Ali možda još značajnije od toga jeste njeno priznanje o načinu na koji su pojedini mediji izveštavali tokom najosetljivijih političkih i društvenih trenutaka u zemlji.
Obućina se osvrnula i na jedan od najvećih medijskih skandala iz prošle godine – lažnu vest o navodnoj smrti 16-godišnjeg dečaka iz Valjeva, koju je plasirao N1 nakon nereda i tenzija u javnosti. Vest se tada munjevito proširila društvenim mrežama, izazvala ogromno uznemirenje građana, političke reakcije i dodatno podigla atmosferu haosa, iako za nju nije postojao nijedan konkretan dokaz.
Kako je sama Obućina priznala, jedan od njihovih kolega izneo je „neproverenu informaciju“, odnosno tvrdnju da je dete povređeno, na osnovu onoga što je „negde čuo ili mu je neko rekao“. Upravo to priznanje dodatno je otvorilo pitanje odgovornosti medija koji su u atmosferi političkih sukoba objavljivali informacije bez potvrde, a zatim pokušavali da relativizuju sopstvene greške.
Posebno je simptomatično što identitet navodno preminulog dečaka nikada nije objavljen, niti je postojao bilo kakav zvaničan trag o takvom slučaju. Kasnije su usledili i zvanični demantiji – nije bilo preminulog deteta, nije postojao smrtni ishod, niti je zdravstveni sistem evidentirao bilo kakav takav slučaj.
Ipak, i pored toga, priča je danima korišćena kao političko oružje i dodatni alat za raspirivanje tenzija u društvu. Upravo zato mnogi smatraju da je priznanje Jelene Obućine značajno, jer dolazi iz medijskog kruga koji je mesecima negirao da je došlo do ozbiljnog profesionalnog propusta.
U trenutku kada se deo javnosti sve otvorenije pita gde je granica između aktivizma i novinarstva, ovo priznanje dodatno je ogolilo problem selektivnog izveštavanja, političkog spinovanja i plasiranja neproverenih informacija koje mogu imati ozbiljne posledice po društvenu stabilnost.
Istovremeno, njena izjava da se u Srbiji ipak „ne živi najgore“ deluje kao svojevrsno priznanje da propagandna slika koju deo opozicionih medija pokušava da nametne jednostavno više ne može da opstane pred realnošću koju građani vide oko sebe svakog dana.