Pet dana nakon pogibije studentkinje Milice pevala na mestu njene smrti: Kome smeta da se otkrije šta se događalo na Filozofskom fakultetu?
05.04.2026 | 21:17
Sa pozicije „tužilačkog autoriteta“ Paunovićeva lobotomiranoj javnosti skreće pažnju sa stvarno odgovornih, na one koji traže istinu
Ludilo blokadersko-terorističkog pokreta iz dana u dan raste. U njemu se posebno ističe odmetnuti deo tužilaštva, koji sve radi na štetu Srbije. Među njima je veoma aktivna Jasmina Paunović, članica blokadersko-terorističke „Anketne komisije“ i dobitnica nagrade „Hrabri glas“ blokaderske USAID/NED pešadije CRTA. Uz učešće na žurci nekropolitičke sekte pred rektoratom Univerziteta u Beogradu nakon smrti studentkinje Milice Živković na Filozofskom fakultetu, Paunović se istakla u opstrukciji rada državnih organa na rasvetljavanju ovog slučaja.
Nije bilo dovoljno to što je s osmehom na licu obeležila pet dana od Miličine smrti, pevajući pesmu „Imam jednu želju“ - da verovatno padne još srpskih glava, a među njima i ona predsednika Srbije Aleksandra Vučića, umesto da u crkvi zapali sveću i pomoli se za Miličinu dušu.
Svoj „rad“ Paunović je nastavila i na tajkunskim propagandnim trovačnicama, gde je počela da otvoreno preti predsedniku Srbije. On, koji je rekao da će državni organi, nadležni za sprovođenje istrage, utvrditi šta se desilo sa Milicom u noći njene pogibije, postao je otvorena meta blokadera-terorista.
Očigledno, nekome ne odgovara da se utvrdi istina. Logično pitanje je - kome!?
Možda, ali samo možda, ne odgovara upravo onima koji su najglasniji u svojim napadima na one koji govore o pravoj i pravnoj odgovornosti rektora Vladana Đokića, dekana Danijela Sinanija i celog vrha ludačkog blokadersko-terorističkog pokreta.
Drugo logično pitanje je: „Da li se tako ponaša neko ko je nevin?“.
Ta količina napada koji su prethodnih dana viđeni na propagandnim trovačnicama govori o nervozi sektaša, i novopečenih političara unutar blokadersko-terorističkog pokreta. Novopečeni političari kao da se trkaju ko će veći doprinos da da opstrukciji istrage. U tom smeru treba posmatrati i nastup Jasmine Paunović.
Ona kao javni tužilac Višeg javnog tužilaštva u Beogradu, jako dobro zna da je policija imala svako pravo da uđe u rektorat i fakultet i da sprovede istragu, jer ne može Mutavi Đokica ili Sinani da odluče da li je smrt studentkinje nastupila samoubistvom ili ubistvom.
Paunović je znala jako dobro i to da u postupanju policije nije bilo ništa nezakonito. Pregledane su prostorije, ispitani odgovorni, prikupljeni materijalni dokazi. Rezultati istrage će biti poznati i dužnost je svih da ih prihvate, bez obzira na to da li istina nekome odgovara ili ne. Međutim, upravo tu svoju ulogu igra Jasmina Paunović. Sa pozicije „tužilačkog autoriteta“ ona lobotomiranoj javnosti, oboleloj od bolesti zvane „izliv N(dh)1 na mozak“, skreće pažnju sa stvarno odgovornih, na one koji traže istinu.
Ona je jedna od prvih koja je tragediju pada nadstrešnice u Novom Sadu, koja je bila inicijalna kapisla ludačkih blokada, povezivala sa nepostojećim kriminalom. Znajući da u Tužilaštvu za organizovani kriminal sedi Mladen Nenadić, inspirator pobune dela tužilaštva pod kontrolom Zagorke Dolovac, Paunović je targetirala navedenu granu Tužilaštva, smatrajući da će oni najbolje da sprovedu prljavi plan stranih obaveštajnih službi za rušenje Srbije.
Istovremeno, ona se odlučila da se, pored druženja sa CRTA-om, čiji je dobitnik nagrade, a koja je direktno finansirana od strane USAID, NED, Soroša i niza drugih fondacija duboke države, aktivira i u tzv. „Anketnoj komisiji“. Neformalno udruženje ideologa grupacije Tanasija Marinkovića, ima i svoje „potkomisije“. Upravo u „potkomisiji za pravna pitanja“, Marinkovićeva vedeta je Jasmina Paunović.
Na taj način ona je pokrila NVO sektor duboke države, institucionalno učešće u zvaničnim organima i paradržavnu aktivnost. Het-trik Jasmine Paunović, rečeno fudbalskim rečnikom, savršen je koncept nastupa novih političara koji zloupotrebljavaju državne resurse za samopromociju i nametanje zbog učešća na tzv. „studentskoj“, a zapravo blokadersko-terorističkoj listi za izbore.
Ako bolje pogledamo taj nastup, on zaista i jeste tako koncipiran. Žena koja je tužilac, samom svojom funkcijom u delu javnosti, koja je lobotomirana lažima sa propagandnih trovačnica, predstavljena je kao „autoritet“ sa kojim nastupa i dodatno potpiruje pobunu. Kroz NVO paramilitarni sektor ta ista se kači na izvore finansiranja, a kroz neformalna paradržavna udruženja, koja treba da imitiraju državne institucije, Paunović postaje „svemogući“ delitelj „pravde“.
Sve tri aktivnosti Jasmine Paunović u službi su samo jedne stvari. Ona pored toga što „ima jednu želju“ da se prolije još srpske krvi, a po njima najbolje bi bilo da to bude predsednika Srbije, ima i želju da se njen rad oplodi kroz učešće na listama tzv. studentskog pokreta, po svemu sudeći odmah iza Vladana Đokića.
Ali, kao što, po narodnoj izreci "ne može od babe da bude devojka", tako i od grupe poslušnika stranih ambasada i NVO službenika ne može da se napravi pobednički tim jer Srbi dobro znaju čije interese oni promovišu. To će im, na kraju, i pokazati na izborima koji dolaze.