Dugo su blokaderi, koji sebe nazivaju studentima, najavljivali protestni skup na dan Sv. Save sa početkom u 18 h, ispred zgrade beogradskog Rektorata. Ovi blokaderi ne mogu se nazivati studentima, ako su uništili dve univerzitetske školske godine blokadama univerziteta i urušavanjem našeg prosvetnog sistema.
Pravi studenti, kao što je poznato svima koji su studirali, koriste januar i januarski ispitni rok i ne dižu glavu od knjige. Sigurno se nema vremena za dugo organizovanje mitinga, govornika na njemu i cele logistike.
Da je samo ovo što moraju da odrađuju, što bi rekao naš narod, ni po jada, nego su rešili na neki njihov način da obeleže slavu Sv. Savu – đačku slavu...
Usled mrklog mraka, krenuli su ka Hramu Sv. Save. Da ironija bude veća, ispred kolone blokadera razapet je veliki transparent: „ZNANJE JE MOĆ!“
Od onih koji su petnaest meseci blokirali fakultete u Srbiji, aule i amfiteatre pretvorili u svinjac, nisu dozvolili predavanja, a kamoli ispite, veći cinizam i sarkazam nije se mogao očekivati...
Nastupilo je tada jedno veliko ruganje našoj veri i našim pravoslavnim običajima i crkvenim kanonima.
Ukoliko su već želeli da proslave prosvetnu slavu, za to je postojao prigodan način u okviru svojih fakulteta.
Pod uticajem svojih mentora, nalogodavaca i finansijera iz inostranstva, katoličke, protestantske, anglikanske vere, kao i domaće ostarele dece komunizma, blokaderi su postupili jadno i sa srpskog stanovišta smešno.
Ispred kolone blokadera teatralno su išle dve devojke, od kojih je jedna nosila žito, a druga slavski kolač. Pred Hram Sv. Save stigli su u mrkli mrak u 20.30 h.
Hram je bio zatvoren, jer se zatvara u 20 h, a i da je bio otvoren, to ne bi ništa promenilo.
Od vajkada znaju Srbi svoje pravoslavne običaje i kada slavljenik nosi slavski kolač u crkvu da se prereže od strane sveštenika, uz prigodnu molitvu, a to su rani jutarnji sati...
Ovako su, usled mrklog mraka, blokaderi ponovo pravili svoj performans, sečenjem kolača i paljenjem sveća na ulici.
Ovi ljudi se iz petnih žila bore da se dokopaju vlasti i da upravljaju pravoslavnom Srbijom.
Ovde nije bio kraj ovog demonskog performansa, jer se završio porukom: „Vidimo se u Šumadiji na Sretenje!“
Ova poruka, koja je sigurno skovana u stranim centrima mrzitelja Srbije, izaziva jezu. Nije slučajno izabran taj dan, 15. februar, a ni mesto na kome je doneta odluka o početku Prvog srpskog ustanka i borbe za slobodu protiv viševekovnog turskog ropstva. Nije slučajno da su im zapadni nalogodavci naredili da baš na taj dan dođu na to mesto i iskažu protest protiv sadašnje, legalno izabrane vlasti.
Šta drugo očekivati od ovih mladih ljudi koji 31. oktobra svake godine, pod uticajem stranih vera, slave Noć veštica, a 14. februara, na dan sv. mučenika Trifuna, slave katoličkog sveca sv. Valentina (slave kao Dan zaljubljenih).
Kao jedna mala škola našeg pravoslavlja i naše vere, sv. Trifun se u Srba slavi kao slava vinogradara, kada se odlazi prvi put u vinograd, zareže bar jedna loza i pomoli za uspešan rod u nastupajućoj sezoni.
Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi
Komentari