Inspirisan prodavačicama ljubavi iz viktorijanskog perioda, Aleksander Makvin je imao prilično bizarnu praksu
18.01.2025 | 19:47
Nekima je ovaj potez genijalnog dizajnera pomalo gadan
Modna industrija je oduvek bila mesto gde se susreću kreativnost i individualnost . Međutim, modni svet retko doživi genija poput Aleksandera Makvina – umetnika koji je pomerio granice estetike, emotivnosti i ličnog izraza.
U istoriji mode, zabeleženi su primeri gde su dizajneri utkali delove svog identiteta – ne samo kroz inspiraciju, već i kroz doslovno prisustvo sebe u svojim kreacijama. Jedan od najpoznatijih primera dolazi baš od Aleksandera Ma kvina, koji je imao i neke neobične, pomalo bizarne pristupe modi.
Viktorijanska inspiracija: Kosa kao simbol
Upotreba kose kao umetničkog elementa nije novitet. Tokom viktorijanske ere, kosa je bila simbol intime i uspomena. Često se koristila za izradu nakita u čast preminulih ili kao ljubavni simbol. U vreme ekonomske krize, prostitutke su prodavale svoju kosu kako bi zaradile za život, dodajući ovom simbolu dimenziju preživljavanja i žrtve.
Ovaj istorijski kontekst postao je osnova za mnoge umetničke projekte, a Aleksander Makvin ga je iskoristio kao inspiraciju za svoju diplomsku kolekciju iz 1992. godine "Jack the Ripper Stalks His Victims". U ovoj kolekciji, kosa nije bila samo dekorativni element već i moćan narativ koji je spajao prošlost sa savremenom modom.
Aleksander Makvin: Ličnost utkana u tkaninu
Aleksander Meakvin, poznat po svojoj mračnoj estetici i provokativnim temama, nastavio je da ispituje temu ljudske kose tako što ju je prišivao za postavu odevnih predmeta iz njegovih najranijih kolekcija.
Pramenovi su, naime, bili umotani perspeks i ručno dodavani pored etikete.U početku je insistirao da to bude baš njegova kosa. Na ovaj način doslovno je "utkao" deo sebe u svaku kreaciju. Ovaj gest simbolizovao je njegovu posvećenost svom radu, ali i dublju priču o preživljavanju, ličnom izrazu i vezi između dizajnera i odeće.
Kroz personalizovane dodatke s pramenovima kose, Makvin je napravio paralelu između svojih tema i viktorijanske prakse. Njegov rad sadrži elemente intime i zanatske preciznosti koji daleko prevazilaze površnu estetiku mode, pozivajući publiku da razmisli o identitetu, gubitku i preživljavanju.
Savremeni primeri lične simbolike u modi
Iako je Makvinov gest jedan od najupečatljivijih, nije jedini dizajner koji je dodao lični pečat svojim kolekcijama.
Dilara Fındikoglu, turska dizajnerka poznata po avangardnom izrazu, koristila je ljudsku kosu u svojim kreacijama, kao i norveška dizajnerka Džavijera Dekap, koja je razvila održive tekstile od kose prikupljene u salonima.
Sofija Kolar, kroz svoj projekat Human Material Loop, istražuje mogućnosti transformacije kose u vlakna za tekstil, dok Aliks Bizet koristi kosu kao alat za promovisanje kulturne raznolikosti u modi. Ovi dizajneri, poput Mekvina, koriste kosu ne samo kao materijal, već i kao simbol sa bogatom društvenom, kulturnom i ličnom pričom.
Kosa i umetnost: Simbol povezanosti
Kosa, kao prirodni materijal, često ima snažnu emotivnu vrednost. Osim u modi, ona se koristi i u drugim vrstama umetnosti, poput izrade tapiserija, skulptura i performansa. U mnogim kulturama, kosa je simbol moći, energije i intime, što je čini idealnim materijalom za umetničko izražavanje.
Kada dizajneri, poput Aleksandera Makvina, inkorporiraju lične elemente u svoj rad, oni proširuju granice mode, pretvarajući je u sredstvo za priču i introspekciju. Takvi gestovi nisu samo dokaz njihove kreativnosti, već i podsetnik na to da moda može biti mnogo više od pukog trenda – može biti umetnost koja priča priču, ponekad i doslovno utkanu u vlakna.
BONUS VIDEO: