Idealizacija pažnje do krajnjih granica: Fenomen “tretman princeze” vraća u modu staru romansu, ali i njene mane
25.07.2025 | 13:45
Bajka o savršenoj ljubavi nosi u sebi toksične i zastarele obrasce ponašanja
U vremenu kada su veze često brze, konfuzne i nedefinisane, mladi sve češće traže emotivnu jasnoću i nežnost – čak i ako ona dolazi iz nekih prošlih, patrijarhalnih vremena. Tako je među pripadnicima Gen Z-a izrastao fenomen poznat kao “tretman princeze”, u kome su nežni gestovi, galantno ponašanje i bajkovita pažnja postali nova romantična valuta.
Ovaj trend ne podrazumeva samo ruže bez povoda ili kafu u krevetu. To je čitava estetika odnosa u kojoj muškarac ima dužnost da bude uvek pažljiv, darežljiv i predusretljiv, dok žena zauzima ulogu nežne i uzvišene figure – princeze koja se ne bavi svakodnevicom, već je obožavana i negovana. Na prvi pogled, sve deluje divno. Ali kada se pažljivije zagleda, otkriva se sloj romantizovane pasivnosti i zavisnosti.
Lepota iz bajke ili potreba za pažnjom koja prelazi granicu
Na prvi pogled, sve je prelepo: partner koji otvara vrata, nosi kese iz prodavnice, pamti datume, donosi poklone, obožava i pazi. Međutim, iza tih gestova često stoji idealizacija romantične potčinjenosti, u kojoj se nežnost ne gradi kroz razmenu i ravnotežu, već kroz jasno podeljene uloge.
U centru ovog fenomena je predstava o vezi u kojoj žena ne učestvuje aktivno, već je predmet pažnje. Ona ne vodi računa o svakodnevnim obavezama u zajedničkom životu – za to je zadužen “on”. Takav odnos može delovati glamurozno i zaštitnički, ali u praksi često rezultira gubitkom autonomije, jer princeza iz bajke ne donosi odluke – ona ih čeka.
Život u tuđim gestovima: Kada romantika postane očekivanje
Jedan od najproblematičnijih aspekata “tretmana princeze” jeste što ljubav počinje da se meri količinom pažnje – a ne kvalitetom odnosa. Ako nema poklona, ako nema rituala, ako nije savršeno – onda ne valja. Očekivanja postaju visoka, jednostrana i često nerealna, a sve što je jednostavno i svakodnevno gubi vrednost.
Takva romantika vrlo lako sklizne u kontrolu i manipulaciju. Umesto da bude prostor nežnosti i slobode, veza postaje test – da li on zna pravila igre, da li ih ispunjava, da li se trudi dovoljno? U tom prostoru ljubav prestaje da bude spontan čin, a postaje koreografisana obaveza u kojoj se jedno daje, a drugo prima.
Gen Z i želja za emocijama
Zašto baš Gen Z pada na ovaj fenomen? Jer su odrasli u svetu punom emotivne nedorečenosti, brzih komunikacija i neobaveznog zabavljanja. U tom kontekstu, jasno definisani gestovi i romantična pravila deluju oslobađajuće, makar bili retrogradni. Tretman princeze nudi strukturu u svetu bez granica.
Ali istovremeno, on zamagljuje razliku između pažnje i zavisnosti, između ljubavi i uloge, između partnera i idealizovane figure. I zato ovaj trend istovremeno osvaja i brine.
BONUS VIDEO: