Svetlana Bojković za 24sedam: Mladost, koja i dalje čuči u meni, daje mi snagu da gazim kroz močvaru

14.10.2020

15:11 >> 05:26

0

Autor: Dejan Ćirić

Jedna od najpopularnijih i najcenjenijih srpskih glumica, za naš portal govori kako je izgradila lik u seriji čiju poslednju epizodu gledamo večeras

Svetlana Bojković za 24sedam: Mladost, koja i dalje čuči u meni, daje mi snagu da gazim kroz močvaru
Copyright Foto/Promo/Vukica Mikača

U susret finalu serije „Močvara“ koja je, tokom prethodnog perioda, osvojila ali i iznenadila gledaoce svojom autentičnošću, sa Svetlanom Bojković koja je u ovom projektu još jednom pokazala veličinu svog umetničkog dara, kroz epizodnu, ali vrlo karakterističnu ulogu u kakvoj je do sada nismo videli, razgovaramo o njenoj Danici, ali i drugim veoma značajnim glumačkim izazovima koji, u Cecinom životu, boje ovu jesen. Jedna od naših najvećih glumica, uvek neposredna, otvorena i svoja, kroz ovaj intervju i osvrt na nove uloge, otkriva mnogo o sebi, naglašavajući da je gluma za nju časna igra kojoj nema kraja. Svetlana svoju svetlost nosi ponosno, dostojanstveno i otmeno, kakva je i sama, u svojim ulogama i životu, i svom, kako kaže, emocionalnom skladištu, koje je karijera duga preko 50 godina napunila uspehom, umetnošću i lepotom.

Serija „Močvara“, čiju poslednju epizodu gledamo večeras, postigla je veliki uspeh. Mnogi vas nisu očekivali u ovakvom žanru i ulozi. U čemu je bio najveći umetnički izazov za ovu ulogu i rad na ovoj seriji?

Izazov mi je upravo bio žanr serije, tj. kako da se u njega uklopim. Uz pomoć reditelja Olega Novkovića, mislim da smo uspeli. Između ostalog i kostim je, ako ste primetili, drugačiji nego kako ste navikli da me viđate.

Serija “Močvara” Promo/Firefly Productions

Serija je vrlo autentična, neobična i specifična. Prozvana je srpskim „noar“ žanrom i nosi tu mračnu atmosferu i zaplet, ali i enigmatične likove osenčene istom tamom. Šta ste morali da pronađete u sebi ne bi li oslikali svoj lik, a da on u potpunosti bude celina jedne takve slike?

Sa rediteljem sam razgovarala pre početka snimanja. Ispričao mi je biografiju moje Danice i kako zamišlja njen karakter, pa sam tako i prišla toj ulozi, koja se, kao što ste videli, pojavljuje u fragmentima, ali nosi svoju liniju u orkestraciji serije.

Da li je svaki novi projekat nova radost i kako je proteklo snimanje „Močvare“ i saradnja sa kolegama sa kojima ranije niste igrali?

Svaki novi, kako se to danas kaže – projekat, donosi mi osveženje. Lako sam radila u sjajnoj i dragoj ekipi. Povremeno nas je obilazila i autorka scenarija, draga Milena Marković. Uživala sam što prvi put igram sa odličnim mladim glumcem Goranom Boganom, koji mi je u seriji sin.

Sa Goranom Bogdanom u seriji “Močvara” Promo/Firefly Productions

Zna se da volite da radite sa mladim ljudima i da ste uvek neposredni i nasmejani, ali kada se Ceca Bojković pojavi na setu, među glumcima koji nisu bili ni rođeni kada ste vi već imali veliku karijeru, to baš i nije svejedno. Na koji način ih oslobodite straha od rada sa vama?

Uvek se radujem saradnji sa mladim glumcima. Krajnje sam neposredna u upoznavanju sa njima, što, vidim, i njima prija, tako da opušteno krećemo u probu i igru. Tako su i mene, kao mladu, učili veliki glumci. To je za glumu veoma važno.

Koliko su nam umetnost i životi na ovim prostorima u „močvari“, a iz kojih ste vi izašli u životu, i ponosni ste zbog toga?

Mislim da smo danas duboko zagazili u „močvaru“, ali ja pamtim i mnogo bolja vremena. U seriji postoje i delovi iz prošlosti iz kojih je i proistekla sadašnjost „močvare“. Međutim, ja sam starija i od te „serijske prošlosti”. Moja mladost, koja još uvek čuči u meni, daje mi snagu i nadu, uprkos svemu.

Uskoro nas na malim ekranima očekuje i serija „Slučaj porodice Bošković“. O kakvom slučaju se radi, i u kakvoj ulozi ćemo vas gledati?

Serija “Slučaj porodice Bošković” je jako pitak i duhovit sitkom. Preuzela sam ulogu Lole, koju je igrala Seka Sablić u prvoj sezoni. Lola je majka, tašta i baka. Kad kažem sitkom i Seka – već pretpostavljate kako je to. Seka na svoj način, a ja, opet, na svoj. Dobro je!

U Ateljeu 212 nedavno je održana premijera predstave „Dabogda te majka rodila“, po romanu Vedrane Rudan. Snažna tema, jaka podela, i još jedna kompleksna uloga u vašoj karijeri. Šta je najvažnije reći o ovom komadu u smislu novog iskustva, uloge, ali i poruke?

Roman Vedrane Rudan dramatizovala je i režirala Tanja Mandić Rigonat. Vedrana je, kao i uvek, hrabra u iskrenosti. Ovde govori iskreno, do bola, o odnosu i sukobu majke i ćerke, kao i o ženama i njihovim problemima na širem planu. To su teme koje će svaka žena u publici, makar sama na svom jastuku, prepoznati i priznati sama sebi. Nije to mala poruka!

Predstavu opisuju da „kao i krik i vapaj, slovi za pačvork ženskih ispovesti i dilema“. Šta ste, možda, kroz nju naučili o sebi kao ženi i majci, ali i o svojim dilemama i životnim ispovestima?

U ovoj predstavi igram majku, i određene odnose i probleme sam u segmentima prepoznala kao odnos moje majke i mene. Mnoge stvari sam danas majci oprostila, a najviše me je dirnula moja ćerka, koja mi je na kraju predstave kroz suze rekla: “Mama, ja te volim!” Kaja, inače, nikad nije patetična, ali ovo je bila katarza.

Predstava “Dabogda te majka rodila”, Atelje 212 Promo/Boško Đorđević

Kako izgleda pačvork vašeg života i karijere i da li postoji neki deo koji još uvek niste uspeli da povežete i utkate u tako veliku celinu, i da li se uvek trudite da sačuvate njegovo šarenilo, vedrinu, toplinu?

Mira Stupica je povodom svoje divne knjige „Šaka soli“, jednom prilikom rekla da je njen život velika vozna kompozicija sa puno vagona koje ona vuče. Bila je tada, otprilike, mojih godina. Često se setim toga, jer tako je i kod mene. I da, htela, ne htela, čuvam i vedrinu i toplinu i humor. To je deo moje prirode.

Svi u životu imamo i krik i vapaj. Jesu li vaši bili nemušti, unutrašnji, ili ste morali da ih pustite iz sebe glasno i do kraja, ne bi li se oslobodili bola i okova?

Mislim da imam veliku sreću od Boga što sam glumica, jer sam se igrajući, bez obzira koliko je to efemerno, osobađala i bola i okova, koristeći svoje emocionalno skladište i životno iskustvo.

Promo/Vukica Mikača

Na Festivalu evropskog filma na Paliću, vama u čast, održana je izložba slika „Svetlana Bojković – umetnost glume ili traganje za istinom“. Da li ste pronašli svoju istinu, a samim tim i svoju umetnost i kojim imenom je nazivate?

Moju umetnost nazivam časnom igrom! U umetnosti igre nije varka, ona je vrhunac sublimacije čovekovog kratkog postojanja. Ona je i radost i bol!

Za čim, ipak, još uvek tragate u životu i glumi?

Igri nema kraja dok si živ!

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike