Nil Balfur za 24sedam o knezu Pavlu Karađorđeviću: Bio je najtužnije biće koje sam upoznao

14.06.2021

13:35 >> 18:28

0

Imali smo i zvanični prstup arhivi i izuzetno impresivnim beleškama koje je knez vodio tokom svog državničkog statusa. Da bi sačuvao tajnost tih beležaka

Nil Balfur za 24sedam o knezu Pavlu Karađorđeviću: Bio je najtužnije biće koje sam upoznao
Copyright Nil Balfur Foto: 24sedam/Katarina Mihajlović

Knjiga “Knez Pavle Karađorđević – Jedna zakasnela biografija” Nila Balfura i Sali Makaj predstavljena je danas u knjižari “Geca Kon”, uz prisustvo autora, kneginje Jelisavete Karađorđević i Petra V. Arbutine, urednika izdanja i izvršnog direktora Glasnikovog Sektora za izdavanje knjiga.

Nil Roksburg Balfur (1944), koji je zajedno sa Sali Makaj potpisuje sveobuhvatnu biografiju kneza Pavla Karađorđevića (1863–1975), britanski je bankar i političar, ali i dugogodišnji poslanik u Evropskom parlamentu i predsedavajući Jork trasta, Mermejd oversiz i Mostostal Varšava SA. Kao zet i blizak prijatelј kneza Pavla, on je odlučio da sva svoja saznanja o kneževoj neobičnoj sudbini istraži i objavi, a kako bi pre svega svom sinu, Pavlovom unuku Nikolasu Balfuru, ispričao istinu o njegovom dedi.

Nikolas Balfur, Foto: 24sedam/Katarina Mihajlović

Knjiga je prvi put objavlјena 1980. u Britaniji pod naslovom “Paul of Yugoslavia: Britain’s Maligned Friend”, da bi svoje prvo izdanje na srpskom jeziku, u tadašnjoj Jugoslaviji, doživela 1990. godine. Drugo, dopunjeno izdanje, koje sadrži doskora nedostupna dokumenta britanske obaveštajne službe, objavio je Glasnik ove godine, uz podršku Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije, a povodom 80 godina od puča 27. marta 1941, u kojem je knez Pavle svrgnut i sa porodicom proteran iz zemlјe.

Ovo je bilo prvo gostovanje Nila Balfura u našoj zemlјi i jedinstvena prilika da o knezu Pavlu i njegovim poslednjim godinama više saznamo od čoveka koji ga je dobro poznavao, i bio u prilici da sa njim razgovara o događajima koji su na mnogo načina odredili sudbinu našeg naroda.

– Kneza Pavla sam prvi put sreo na Jelisavetinom i mom venčanju. Moram priznati da je to bilo jedno od najtužnijih bića koje sam ikada upoznao. Po njegovom stavu, pogledu, govoru, videlo se da je to čovek koji izuzetno mnogo pati. Pitao sam se otkud tolika patnja. Ona je proizilazila iz ličnog konflikta. S jedne strane bio je veliki anglofil, imao je u sebi jednu beskrajnu ljubav prema Engleskoj, prema svemu onome što je britansko, kulturi, školovanju, a i svi njegovi prijatelji bili su Englezi. Nije bez razloga dobio najviše englesko odlikovanje viteza – govorio je Balfur.

Nil Balfur, Foto: 24sedam/Katarina Mihajlović

Pisac je podsetio da je tridesetih godina, kada je već bio regent Jugoslavije, knez Pavle putovao u London, pokušavajući da alarmira svoje prijatelje, englesku vladu, kao i Čerčil u to vreme, i da ih upozori na opasnost rata koja preti Evropi i da čudovište od Hitlera kreće.

– Isto tako je upozoravao da će krenuti na Rusiju. Međutim, doživeo je smešan prijem u Londonu, mislili su da paniči i nisu ga shvatali ozbiljno. Tako je bilo i sa Čerčilom i zanimljivo je uporediti način na koji je engleska javnost reagovala na njih sve do početka rata. Rat je počeo i Pavle se našao u paradoskalnoj situaciji te lične teške drame koja je dovela do pomenute velike patnje. Najveći konflikt koji je nosio u sebi bio je između ljubavi i dužnosti. Ljubavi prema jednoj zemlji u kojoj je odrastao i dužnosti prema zemlji čiji je regent bio. To je dužnost da spasi Jugoslaviju, da je sačuva i preda Petru kada za to dođe vreme. Paradoksalno, čuvajući zemlju doveo je sebe u situaciju da su njegovi najveći prijatelji organizovali prevrat i puč koji ga je skinuo sa vlasti – kazao je autor.

Nil Balfur, Foto: 24sedam/Katarina Mihajlović

Istakao je da je suština kneza Pavla bila u tome što je on bio “pravi renesansni princ, izuzetno senzitivan i osetljiv čovek, koji je ulagao u kulturu i civilizaciju i kao takav bio potpuno nepodesan i nepripremljen da bude regent zemlje kao što je Jugoslavija koja se našla na vetrometini između dva monstruma koji su u to vreme cepali Evropu – jedno čudovište u Nemačkoj, jedno u Italiji.”

– Video je šta se dešava, šta je na granici Jugoslavije, pokušavao je da nađe pomoć do 1940. godine. Tražio je i od Engleske, ali su mu se u Londonu smejali. Sve dok nisu odlučili da je u njihovom interesu da gurnu Jugoslaviju u rat. Princ Pavle je odbio da svoju zemlju gurne u samoubistvo. On je sasvim razumeo koji je njihov interes, tome se odupreo, ali je doživeo veliku ličnu povredu kao veliki anglofil, zbog načina na koji je tretiran posle puča, jer je bio deportovan u Keniju, britansku koloniju i praktično godinama bio zatvorenik – kaže Balfur.

Podsetio je ovom prilikom da je knez bio spasen iz Kenije zahvaljujući engleskom generalu koji je bio njihov veliki prijatelj, tako je doživeo prvu rehabilitaciju nakon rata, a drugu je doživeo od kralja Džordža VI i njegove supruge Jelisavete po kojoj je kneginja i njegova bivša supruga i dobila ime.

24sedam/Katarina Mihajlović

– Treću rehabilitaciju je doživeo mnogo nakon svoje smrti. Zbog ove divne žene koja sedi pored mene, to je njena zasluga i bez nje to ne bi bilo moguće. Ja sam samo napisao knjigu, i to iz nužde, jer tada nije bilo sluha za tu tematiku i niko nije želeo toga da se prihvati. Jelisaveta mi je omogućila pristup porodičnom materijalu, dnevnicima… Imali smo i zvanični prstup arhivi kneza Pavla i izuzetno impresivnim beleškama koje je on vodio tokom svog državničkog statusa. Da bi sačuvao tajnost tih beležaka on ih je zapisivao levom rukom, na francuskom, na ćirilici i to, kao Leonardo da Vinči – u ogledalu. Ja to nikako nisam mogao da pročitam, ali je moja rođaka Sali Makaj, preuzela na sebe jer je poznavala jezik. Ona je provela devet meseci uz ogledalo prevodeći njegove beleške. To je bio veoma značajan uvid u sve što se tada događalo – ispričao je Balfur i dodao:

– Kada sam čuo da je Izdavačka kuća odlučila da štampa reizdanje ove knjige, i da u to izdanje uključi nove podatke koji su postali dostupni javnosti u međuvremenu, zabrinuo sam se, jer kada imate izdanje koje je napisano pre toliko vremena i kada dodajete nešto novo, postoji mogućnost da ispadnete netačni. Međutim, svi dokumenti koje je u međuvremenu Jelisaveta pronašla i sa kojih je skinuta oznaka tajnosti, su u potpunosti potvrdili sve što sam pisao. Beskrajno sam zahvalan Jelisaveti koja mi je dala prava na ovu knjigu, kao i na pomoći koju mi je pružila i hvala joj što je bila moja supruga i što mi je rodila sina.

Jelisaveta Karađorđević, Foto: 24sedam/Katarina Mihajlović

Na pitanje našeg portala šta je ono što je posebno za njega lično važno o knezu Pavlu, a šta bi želeo da čitaoci kroz ovu knjigu osete i spoznaju, Balfur je kazao da mu je najvažnije bilo da ispriča priču o jednom detetu jedincu, koji je rastao usamljen, a koji je, kasnije kao mladić, bio međunarodno obrazovan, internacionalan, ali koji je uvek znao i poštovao to što je srpskog porekla.

– Knez Pavle je znao da mu je majka, od koje je rano rastavljen, ruska kneginja, da mu je otac vojnik, u Rusiji poznat kao srpski knez oficir. Kao što sam rekao, našao se nepravedno u situaciji da brani Jugoslaviju, zemlju koja mu je bila poverena, i da braneći nju, okrene leđa zemlji koju je najviše voleo Britaniji. Njegov život je bila izuzetna tragedija koja ga je do kraja života obeležila dubokom tugom koju sam video kada sam ga upoznao. Zbog te tuge osećao sam da moram nešto da učinim jer je doživeo izuzetnu nepravdu od obe zemlje – jedno sramotno ponašanje jer je bio u Jugoslaviji optužen za izdajnika, a u Britaniji za saradnika okupatora. Nije bio ni jedno ni drugo, bio je kao čovek veliki patriota koji je žrtvovao sebe. Kada ste me pitali šta bih želeo da sam uspeo da prenesem čitaocima pored svega što sam naveo je i upravo ta tuga i nepravda koju je nosio u svojoj duši.

24sedam/Katarina Mihajlović

Poznato je da se knez Pavle zalagao za kulturu i bio veoma obrazovan i naklonjen umetnosti uopšte, a za naš portal, Balfur je otkrio i jednu želju koju mu je knez jednom prilikom poverio.

– Evo da sedi ovde sada sa nama, među knjigama i kada biste ga pitali šta bi voleo da bude da nije knez, regent, rekao bi da bi najviše voleo da bude kustos najlepšeg muzeja Ešmolian, to je divna kolekcija u Oskfordu, u njemu je jedna od najstarijih kolekcija. To mu je bila najveća životna želja. To vam sve govori. Voleo je slike, knjige, lepotu uopšte, to mu je bila najveća strast tokom celog života. Kada je bio još dečak, kada su drugi sakupljali lopte i igračke, on je sakupljao minijaturne predmete, imao je vrlo razvijen osećaj za lepo. To je bio početak njegove velike ljubavi prema umetnosti koju je gajio do kraja života – zaključio je Balfur.

Pročitajte još

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike