Priča o Miki Antiću: Kako je večiti dečak boemskog Beograda izjavio ljubav Miri Stupici

14.03.2021

12:04 >> 20:31

0

Veliki pesnik, reditelj, novinar i slikar rođen je u Mokrinu na današni dan 1932. godine

Priča o Miki Antiću: Kako je večiti dečak boemskog Beograda izjavio ljubav Miri Stupici
Copyright YouTube

“Bežati u svet poezije – to je moja naivnost. Bežati u svet slikarstva – to je moje lukavstvo. Bežati u svet filma – to je moja surovost. Bežati u svet novinarstva – to je moja potreba da živim. E samo kad sam pobegao u svet poezije za decu, imao sam istinska krila. Verujte mi – tada sam leteo!” Tako je govorio veliki Miroslav Mika Antić, pesnik, reditelj, novinar i slikar koji je rođen u Mokrinu na današni dan 1932. godine.

Antić “Večiti dečak” napisao je oko 30 dela inspirisan životom, gradovima i ljudima, a prvu pesmu “Majka” objavio je 1948. godine, kao 16-godišnjak, u beogradskom časopisu “Mladost”. Prvu knjigu pesama “Ispričano za proleća”, dve godine potom.

Od 1954. je bio novinar u novosadskom “Dnevniku”, i novinsko-izdavačkoj kući “Forum”, a pored toga, bio je i glavni urednik revije za džez i zabavnu muziku “Ritam”, te obnovio i časopis za decu “Neven Čika Jove Zmaja” koji je takođe uređivao.

Među najpoznatijim knjigama su “Roždestvo tvoje”, “Psovke nežnosti”, “Koncert za 1001 bubanj”, “Plavi čuperak”, “Mit o ptici”, “Savršenstvo vatre”… Takođe se bavio i slikarstvom, a iza sebe je ostavio brojne crteže, kolaže i uljane slike.

fenomeni.me

Pored toga bavio se i filmom i bio je značajna figura takozvanog “Jugoslovenskog crnog talasa”. Njegov film “Doručak sa đavolom” u kom Antić kritikuje dvostuki moral komunističkog režima biva zabranjen u Jugoslaviji.

Miroslav Antić živio je boemskim životom, voleo kafane i provodio je u njima dosta vremena. Zbog alkohola i cigareta u poznijim godinama bio je lošeg zdravlja i imao je oslabljeno srce. Više puta je išao na klinike za odvikavanje od alkoholizma.

Ljubav, udvaranje i žene

Priča se da je skoro pa bila stvar prestiža kome će Mika Antić pokloniti svoju pažnju. Uprkos tome što su dame uživale u njegovoj pažnji, ljubav u njegovom životu nikada nije bila vidljiva na površini, samo uporni tragači znali su tek ponešto o ženi koju je voleo. Ovaj slavni pesnik obožavao je žene i uživao u njihovom društvo, ali i žene su volele Miku i rado mu uzvraćale na njegov šarm i simpatičnost, piše Luftika.

Ženio se tri puta, i iz tih brakova imao je šestoro dece.

U svojoj autobiografskoj knjizi “Šaka soli” Mira Stupica pisala je kako to izgledalo kada se glumačkoj divi udvarao najautentičniji liričar naših prostora. Prenosimo u celosti jedan deo:

– Bila je skoro ponoć kada smo se te 1971. godine, posle napornog snimanja ljubavne scene sa Batom Živojinovićem u filmu “Doručak sa đavolom” Mike Antića, našli za stolom hotela na Petrovaradinskoj tvrđavi. Prvi smo stigli Mika i ja.

Situacija za ćutanje od umora, tek poneka reč.

– Dobra ti je bila ljubavna scena s Batom.
– Misliš – kažem.
– Da. Odlična. A šta osećaš kad se ljubiš s partnerom?
– Pa ne osećam ništa. Radim. Stajala sam satima na jednoj nozi, sva sam se ukočila. Vetar je bio leden. Mislila sam kako će mi se na platnu videti crvenilo nosa.
– Jesi li sama? Imaš li nekoga?
– Ne, nemam.
– A ja sam zaljubljen. Smešim se.
– Blago tebi.
– Zaljubljen sam u tebe.
– Šališ se?
– Ne šalim se. Jesam.

Ćutim, ne znam šta da kažem, volim ga i moram da budem pažljiva. Uzimam ga za ruku.

– Miko moj, ja sam jedva jednog genija preživela, drugog sigurno ne bih uspela.

Prećutkujem alkohol. On pije i netremice me gleda.

– Znaš, ne mogu da radim ako nisam zaljubljen –  Meni laknu, pošto je on tako uopštio problem.
– Pa ima toliko lepih žena oko tebe, samo ih pogledaj, i sve te obožavaju.
– Da, ali ja volim tebe.
– Volim i ja tebe, Miko – kažem prijateljskim tonom i sa toplinom.

Mršti se, razumeo je. Prilazi stolu novinar Tika Ilić.

– Kakve ja to ljubavne izjave čujem, ko je u koga ovde zaljubljen.
– Ja sam zaljubljen u Miru Stupicu – viče iznerviran Mika. Srećom, restoran je prazan. Tika ga smiruje.

– Pa dobro, nije to ništa novo, svi smo u Miru Stupicu od rane mladosti bivali zaljubljeni i, kao što vidiš, svi smo preživeli, pa ćeš i ti. A vama pesnicima, ne treba baš mnogo ni verovati.
Mika, razljućen, vadi list papira i piše:
– Miroslav Antić je zaljubljen u Miru Stupicu. Ovo potpisuje Miroslav Antić.
– Deco, umorna sam, idem da spavam, imaću sutra velike podočnjake.

Odlazim ostavljajući papir na stolu. Prošlo je 20 godina od tada. Mike odavno nema. Javlja mi se Petar Slovenski:

– Svratiću da ti dam nešto što ti šalje naš stari drugar Tika Ilić. Gledam, čitam, smešim se. Pazi, sačuvao Tika. E, pa lepo, čuvaću i ja, čuvaću za moju unuku Miju, da se hvali kako je jedan veliki pesnik bio zaljubljen u njenu baku, čitavo jedno veče – zapisala je Mira Stupica u svojoj knjizi.

Svoje sećanje na zaljubljenog Miku Antića podelila je i glumica Mira Banjac.

ATA Images

Ona je ispričala jednom prilikom da su u jednom periodu njih dvoje živeli zajedno, a onda bi Antić nestao po nekoliko dana, bez traga i glasa, kada bi ga po povratku pitala gde je bio rekao bi:

– U Ljubljani. Nosio sam jednoj devojci ljubičice.

Miroslav Mika Antić umro je u Novom Sadu 24. juna 1986. godine, uveliko iza ponoći otvoreno je pismo adresovano na Dudu iz komšiluka:
– Dudo, kad me budu iznosili, neka pročitaju “Besmrtnu pesmu”. A kad me pokopaju, neka Janika Balaž ili Tugomir odsvira “Piro manda korkoro”. Niko ne sme da mi drži govor. Tako je i bilo.

Ovako je pisao Mika Antić

“Sad me, valjda, razumeš: ljubav je – kad nekog umeš, ali kad kroz tog nekog i sebe predivno umeš.” (Prva ljubav)

“Ovo su tvoje pesme. Ne pitaj kako sam saznao šta misliš. Možda sam ponekad bio: ti. Možda si i ti pomalo bio: ja. Možda smo zajedno bili ceo svet.” (Uvodna pesma iz zbirke Plavi čuperak)

“Delio sam pesme. Neprestano. Nije me bilo briga hoće li završiti u knjizi ili u slivniku, u korpi za otpatke ili spomenaru. Bilo mi je bitno da ih utisnem što dublje u srca svojih čitalaca, da ih prožive, da ih pošteno isplaču.”

“Hiljadu puta od jutros kao nekad te volim. Hiljadu puta od jutros ponovo ti se vraćam.”

“Ako ti jave: umro sam, ti znaš — ja to ne umem. Ljubav je jedini vazduh koji sam udisao. I osmeh jedini jezik koji na svetu razumem.” (Besmrtna pesma)

Pročitajte još

“Najviše bih voleo da sami izmislite moju biografiju. Onda ću imati mnogo raznih života i biti najživlji među živima.”

“Poezija je doček. Hleb i so poverenja. Poezija su širom izgovorena vrata koja vode u ljude.”

“Ako mi život krila skrati i sneg u oku počne da veje, znam, bar se neću pokajati što sam umeo da se smejem.” (Autobiografija)

“Ispričali smo ramenima i rukama nešto što u prevodu na disanje znači: ljubav.”

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike