Lenka Udovički za 24sedam: Najgore što čoveku može da se desi su izolovanost i oduzimanje slobode

07.10.2020

18:03 >> 15:13

0

Naša potreba za bliskošću i pozitivnom razmenom energije i mišljenja je u svima nama užasno jaka. Nije više bitno koliko imaš para, niti moći, ako nasta

Lenka Udovički za 24sedam: Najgore što čoveku može da se desi su izolovanost i oduzimanje slobode
Copyright Foto 24sedam/Gorn Sivački

Čovek kada pomisli da ne može gore, život ga u tome demantuje vrlo brzo… Tako je i ova cela situacija sa pandemijom pokazala pravo lice svega što je destruktivno i loše, kaže rediteljka Lenka Udovički u intervjuu za 24sedam povodom premijere predstave „Ružni, prljavi, zli“, koja će se odigrati 8. oktobra u Beogradskom dramskom pozorištu.

Pre sedam meseci, kada niko nije mogao ni da pretpostavi šta će se uskoro dogoditi, završile su se probe i sve je bilo spremno za premijerno izvođenje, međutim, okolnosti su bile drugačije, te se ansambl, na čelu sa talentovanim hrvatskim glumcem Ozrenom Grabarićem, sada ponovo okupio kako bi „utvrdio gradivo“ i napokon se našao pred publikom.

Kako Udovički ističe na početku razgovora, ova nasilna i neplanirana pauza učvrstila je njihovu želju da rade ovaj komad po tekstu Slobodana Obradovića, a prema motivima čuvenog filma Etore Skole, i na neki načim im pomogla da se tema u glumcima slegne i da se s njom sažive.

Italijanska crna komedija neorealizma, snimljena davne 1976. godine, gradi priču o ljudima sa margine, o siromašnoj porodici koja živi u straćari. Govoreći o njoj, rekli ste da, nažalost, većina ljudi živi na dnu kace valjajući se u blatu. Koliko je korona to još dodatno potvrdila?

Vreme i okolnosti u kojima živimo su takvi da sve vodi ka daljem obrušavanju vrednosti i moralne osnovice društva. Međutim, verujem da „plus i minus“ zakon mora da postoji. Uvek me iznenadi i fascinira koliko se u ovim mračnim, ekstremnim i ludim situacijama ljudi grčevito bore da po svaku cenu zadrže dostojanstvo. Snalaze se na sve načine da prežive i da nađu u svemu pozitivnu stranu. Tada se pokaže koliko je jak život i koliko je jaka potreba za pozitivnom promenom.

Da li je ova situacija zapravo osnažila i osvestila ljudsku potrebu za boljitkom, za bliskošću i slobodom pre svega?

Apsolutno! Istorija je pokazala koliko se u ovakvim trenucima budi svest o tome koliko su kreativnost i umetnost bitne. Koliko je jaka ta ljudska potreba za lepim, plemenitim i dobrim.

Za vreme opsade u Sarajavu ljudi su pod snajperima rizikovali živote i opet igrali u pozorištu, pisali, svirali… Najgore što se čoveku može desiti je potpuna izolovanost od ljudi i oduzimanje slobode. Naša potreba za bliskošću i pozitivnom razmenom energije i mišljenja sa drugim ljudima je u svima nama užasno jaka. To sam videla i osetila proletos, kada smo uspeli da u našem pozorištu Ulyses na Brionima ipak, uprkos svemu, publici podarimo umetnost. Osećala se ta dragocena razmena i videlo se koliko su i ljudi na svojim brodovima i izvođači na sceni imali ogromnu potrebu jedni za drugima.

Foto 24sedam/Goran Sivački

Da li su ljudi nešto naučili iz svega što ih je zadesilo ili će se sve vratiti kako je bilo čim bude bilo moguće?

Nadam se da nas je cela situacija sa pandemijom naučila koliko je važno da pomognemo drugom biću, da se podržavamo, koliko nam je sloboda bitna, a možda najvažnije, i koliko nam je važna ekologija. Ako nastavimo sa ovolikom pohlepnom eksploatacijom prirode i drugih ljudi, stvarno će doći do nekakvog smaka sveta. Neverovatno je šta se dešava kada se gramzivost i sebičnost razmašu, ljudi misle samo o tome kako sebe da obezbede. Ova situacija je pokazala da mi možemo da opstanemo i nepredujemo samo ako radimo u zajednici. Nije više bitno koliko imaš para, niti moći, ako nastavimo da uništavamo planetu, mi ne možemo da izbegnemo propast. Takođe, ne mogu da verujem da postoje ljudi koji mogu da budu srećni kada su oko njih jadni i unesrećeni.

Da li je moguće da su „ružni, prljavi i zli“ većina, ili su oni, ipak, glasnija manjina?

To je taj ljudski fenomen, meni neverovatan, o kome se piše od pamtiveka. Pisali su antički pisci, Šekspir… Taj trenutak kada neko dobije vlast i poveruje u svoju besmrtnost i bezuslovnu privilegiju da će njegova moć biti večna. O tome su svi veliki pisci pisali. Imamo Ričarda Trećeg kao najboji primer… U ljudskoj je prirodi prokletstvo slepila – da dok se ne desi neki obrt i ne padnu sa trona, ne vide koliko ih je moć podigla i naterala da izgube kontakt sa realnošću. Meni je fascinantno da i danas to gledamo na globalnom nivou i da su posledice toga tragične, a ljudi o tome pišu dok je sveta i veka. Izgleda da oni koji bi to najviše trebalo da shvate – to i ne čitaju. Verujem da svaki čovek želi da bude srećan i da čini dobro, ali ne znam gde se desi taj kvrc kada toliko izgube svest o drugom biću, pa misle da imaju pravo da ga zarad svog uspeha unesrećuju. Uvek sve to dođe na naplatu.

U komadu se bavite siromaštvom u svakom smislu. Da li smo duhovno osiromašili, mnogo više nego ekonomski?

Istina. To je paradoks. Tehnologija je toliko uznapredovala u poslednjih 50 godina da bi po svemu mogao da dođe taj trenutak da niko ne bude egzistencijalno ugrožen i da svako može da se posveti duhovnoj nadogradnji. Ali sistem kapitalizma je da profit i novac stavlja po svaku cenu na prvo mesto i da se konstantno proizvodi i troši. Danas se tehnologija koristi za dalje podsticanje konzumerizma, manipulacije… Nismo ni svesni toga koliko društvene mreže utiču na našu svest i podsvest i kreiraju naše želje i potrebe i vrlo destruktivno deluju. Umesto da nam napredak tehnologije pomogne i poboljša nam život, on jača destruktivnost i sva negativnost dolazi do izražaja i vlada na globalnom nivou.

Foto 24sedam/Goran Sivački

 Skola je rekao da sistem blokira čoveka da razvija plemenito i ljudsko u sebi. Može li se individualac ipak izboriti na svom mikroplanu?

Treba imati nadu da će ipak doći do nekog preokreta, da će klatno istorije ići na drugu stranu, ali se nadam da, pre nego što dođe do tog preokreta, nećemo potpuno uništiti planetu, i da bar ljudi uspeju da na tom mikroplanu budu pozitivni i konstruktivni. Verujem da pojedinac ima jako veliku moć, verujem u ljudsku moć, ali mislim da je sistem taj koji pokušava da ga obeshrabri i ograniči i da ide ka tome da nema svest o svojoj moći. Moramo da razmišljamo svojom glavom, da ne padamo u očaj i da se otrgnemo masovnoj histeriji, ispiranju mozga senzacionalizmom. Ta buka voajerističkih, nevažnih informacija nas otupljuje. Ako čovek na tri minuta zatvori oči u prirodi i razumno razmisli o sebi, mislim da će logičnim putem doći do zaključaka. Ali to nije lako. Sistemski se radi na tome da se obeshrabrimo, da budemo očajni, sami i izgubljeni, jer pozitivna snaga, ljubav, poezija i muzika imaju najveću moć. Zato moramo da se borimo za umetnost.

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike