40 godina od najvećeg skandala u istoriji Pulicerove nagrade: Kako je Dženet Kuk obmanula ceo svet

13.04.2021

18:30 >> 20:30

0

Autor: Dejan Ćirić

Mislim da u ovom slučaju kazna ne odgovara zločinu. Izgubila sam svoj glas. Izgubila sam pola života. Sada sam u situaciji da su mi pahuljice dobar izbor za

40 godina od najvećeg skandala u istoriji Pulicerove nagrade: Kako je Dženet Kuk obmanula ceo svet
Copyright AP Photo/Charles Tasnadi

„Džimi ima osam godina i pripada trećoj generaciji zavisnika od heroina, starmali dečak crvenkastoplave kose i toplih smeđih očiju čije tamne mršave ruke poput pega prekrivaju tragovi uboda igle.“

Ovako počinje reportaža novinarke Dženet Kuk, objavljena u „Vašington postu“ septembra 1980. godine, koja je iz temelja poljuljaljala dugogodišnje poverenje čitalaca u ovaj list.

Dete zavisno od droge čija je sudbina izazvala opšte sažaljenje zapravo nikada nije postojalo. Tek nakon što je Kukova dobila uglednu Pulicerovu nagradu za priču „Džimijev svet“, njena konstrukcija od laži srušila se u roku od samo dva dana.

Kako je moglo da se desi da čak i iskusni medijski profesionalci poput tadašnjeg glavnog i odgovornog urednika „Vašington posta“ Bena Bredlija i njegovog zamenika Boba Vudvorda, koji je učestvovao u razotkrivanju skandala „Votergejt“, nasednu na priču mlade prevarantkinje?

Dženet Kuk je imala izrazit dar za pisanje, harizmu koja je plenila i preveliku ambicioznost. I boja njene kože je u ovom slučaju odigrala važnu ulogu. Uspeh tamnopute novinarke u to vreme došao je kao naručen intelektualcima koji su podržavali pokret za građanska prava. Imala je 25 godina kada je 1980. počela da radi za ugledni „Vašington post“, ali je bila nezadovoljna time što piše samo za nedeljni dodatak i želela je priču koja će je svrstati u red najvećih novinarskih imena.

Printscreen

Posle nekog vremena Kukova je počela da istražuje narko-scenu u Vašingtonu i tada je navodno upoznala tamnoputog osmogodišnjeg narkomana, koga je nazvala “Džimi”. Tokom višenedeljnog rada snimila je dva intervjua od po sat vremena, prikupila 145 stranica beleški i dovoljno materijala za senzacionalnu priču. Sa urednicima se dogovorila da pravi identitet osoba iz pomenutih intervjua ostane tajna.

Reportaža od 2200 reči, pod naslovom „Džimijev svet“ objavljena je 28. septembra 1980. godine i odjeknula je kao bomba. Ipak, očekivalo bi se da će opis dečaka kome majčin dečko pred novinarkom ubrizgava heroin u venu, navesti čitaoce da posumnjaju. Međutim, to se u tom momentu nije dogodilo. Priča donosi i izjavu osmogodišnjaka koji navodno sebe u budućnosti vidi kao dilera drogom i izjavljuje da najviše prati časove matematike, jer će mu to biti potrebno kada kasnije bude nešto prodavao. Čitaoci su se odmah solidarisali s Džimijem, ali je crnačko stanovništvo u Vašingtonu kritikovalo „Vašington post“ jer krije identitet deteta kome je potrebna pomoć. Gradonačelnik Marion Beri je nakon toga naredio da se pretaži bukvalno ceo grad, ali „Džimi“ nije pronađen.

Na kraju je novinarka zajedno s kolegama morala da ode u Džimijev kraj, koji, kako se ispostavilo, uopšte nije poznavala. Izvukla se zahvaljujući slučajnosti.  Budući da je gradska vlada bila na udaru zbog nesposobnosti da se izbori s problemom narkomanije, gradonačelnik je javnosti servirao drsku laž – dečak je poznat vlastima i nalazi se na lečenju. Malo kasnije su objavili da je mrtav.

Godine 1981, na današnji dan, 13. aprila, Dženet Kuk je postala prva Afroamerikanka koja je dobila prestižnu Pulicerovu nagradu. Snovi su joj se ostvarili, a sve njujorške novine su prenele ovu vest, kao i biografiju novinarke. Kada su tu vest pročitali urednici novina u Ohaju, za koje je Dženet prethodno radila, napisali su da u njenoj biografiji ima mnogo neistina. Urednici „Vašington posta“ su odlučili da provere ove informacije i nakon višečasovnog razgovora sa novinarkom, ona im je u suzama priznala da je lagala. Njena reportaža je proglašena najzloglasnijom novinarskom obmanom u savremenoj istoriji i više nijedna redakcija nije htela da je zaposli.

Printscreen

Vratila je nagradu posle samo dva dana, dala otkaz i nestala iz javnosti.

– Nepravedno je što je dobila nagradu za novinarstvo, ali je i šteta što nije dobila Nobela za književnost – izjavio je kolumbijski pisac Gabrijel Garsija Markes.

Nekoliko godina kasnije, preselila se iz Vašingtona i udala za advokata. Radila je u listu „Limited Express“ za 4,85 dolara po satu. Sa 40 godina, Dženet se razvela i zaposlila u robnoj kući u gradu Kalamazu za satnicu od šest dolara. Kao asmatičarka, od bedne zarade nije imala dovoljno za lekarske preglede, a za jedne novine rekla je: „Mislim da u ovom slučaju kazna ne odgovara zločinu. Izgubila sam svoj glas. Izgubila sam pola života. Sada sam u situaciji da su mi pahuljice dobar izbor za večeru.”

Godine 1996. je pristala na intervju upravo za „Vašington post“. Rekla je da je od malih nogu naučila dobro da laže, mislivši da je to dobar način da se izbegne kazna, aludirajući na period kada su majka i ona krile od njenog strogog i škrtog oca da kupuju odeću.

Pročitajte još

– Ja nikada nisam izmislila Džimija, pogotovo ne da bih dobila nagradu ili se proslavila već da bih pobegla iz Ohaja – rekla je Kukova u tom intervjuu.

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike