Putovanje kroz svet koji nestaje pred očima: „Zaustavno vreme“ Dušana Miklje u prodaji
24.11.2025 | 15:00
Putopis sa dušom, literatura sa sećanjem
Vulkan izdavaštvo sa ponosom predstavlja knjigu Zaustavno vreme Dušana Miklje, delo jednog od poslednjih velikih jugoslovenskih putopisaca, novinara i svedoka epoha koji je umeo da od života napravi priču – i to onu koja ostaje.
Ako ste se ikada zapitali kako izgleda život čoveka koji je bio i posmatrač i učesnik istorije, koji je umeo da zabeleži ono što drugi previde... onda je ovo knjiga koja će vas pronaći u trenutku kada vam zatreba. Skromna po tonu, a ogromna po unutrašnjem prostoru, Zaustavno vreme pokazuje da su najveće istine često skrivene u usputnim anegdotama, starim ulicama, nepoznatim licima i ljudima čije bi sudbine nestale bez onog ko ume da ih vidi.
Miklja piše tako da istovremeno čitate novine i ulazite u intimu literature. Baš zbog tog spoja Momo Kapor je govorio da Mikljina proza unosi retku „književnu sreću“ – jednostavnu, a duboku.
Zašto pročitati Mikljinu knjigu?
Postoje knjige koje spajaju novinarstvo, publicistiku i književnost – ali malo njih to čini prirodno, bez napora i bez ambicije da bude „velika priča“.
Miklja piše lako, gotovo nehajno, sve dok vas iznenada ne pogodi jedna rečenica. Jedna slika. Jedan detalj od kog zastanete.
Ova zbirka vodi vas od beogradskih sokaka do afričkih dvorskih sala, od privatnih sudbina do političkih previranja, od kratke reportaže do filozofije o sreći. Dok čitate, postaje vam jasno zašto je prešao iz dnevnog novinarstva u književnost – jer su njegove priče uvek bile prevelike za novinski format, a previše nežne da bi ostale samo beleške.
Zaustavno vreme čita se kao kratko putovanje kroz tuđi život, koje se završava neočekivanom spoznajom o sopstvenom.
Ko je Dušan Miklja – i zašto ga čitamo danas?
Rođen 1934. u Beogradu, Miklja pripada generaciji pisaca koja nije samo opisivala svet – ona ga je prelazila. Od Sinaja do Njujorka, od Afrike do Balkana, izgradio je karijeru novinara, prevodioca, profesora i putopisca, ostavljajući trag koji je jednako dokumentarni i literarni.
Njegov roman Njujork, Beograd nagrađen je Zlatnim hit liberom i ekranizovan. Drama Orden u Moskvi je proglašena najboljim savremenim antiratnim tekstom.
Čitaoci ga, međutim, nisu voleli zbog tema, već zbog načina na koji temu pretvara u priču – ljudsku, jasnu, tihu, a moćnu. U Mikljinom pogledu postoji nešto staromodno i istovremeno sveže: kao da čitate nekoga ko je mnogo video, ali nikada nije dopustio sebi da se umori od sveta.