Da li smo više od naših tela? Otvorena izložba "Metempsychosis" Ivane Bašić (FOTO)

21.06.2025 | 17:15

Autor: Bojana Bačić

Neki njeni radovi imaju nadzemaljski predznak

Copyright Promo/Bojana Janjić

Izložba „Metempsychosis“ umetnice Ivane Bašić otvorena je u petak 20. juna u Salonu Muzeja savremene umetnosti u Beogradu. 

Promo/Bojana Janjić
 

Kustosi izložbe su Miroslav Karić i Zlata Vučetić, koja je i autorka pratećeg teksta izložbe. Producentkinja izložbe je Nataša Lazić.

Radovi nastajali sedam godina

Povodom otvaranja izložbe, Ivana Bašić je rekla: 

- Dolazak do Metempsihoze je bio dug i postepen, jer mi je bilo potrebno sedam godina da stvorim kompletne radove ovog opusa, koji su svi između sebe povezani u sistem i koji se dopunjuju. Koncept Metempsihoze je proizašao iz tretmana tela kao privremenog ograničenog prostora, iz ideje o širem ciklusu postojanja gde je telesnost samo jedan deo. 

Promo/Bojana Janjić
 

Kao i u većini mojih radova, ideje i forme se prepliću kroz ceo proces, dok se ne uvežu u jednu homogenu viziju, kako konceptualno, tako i formalno i materijalno.

Samostalna izložba novih radova Ivane Bašić predstavlja jedinstven epistemološki pejzaž posthumanog tela koje se pojavljuje kao postbiološki relikt – krhko, ali neumoljivo, u procesu ontološke mutacije.

Između empirijskog i metafizičkog

Izložene skulpture i crteži istražuju posthumanističku viziju čovekovog evoluiranja pri čemu umetničko delo postaje materijalno uporište za spekulacije o telu — ne kao stabilnom referentnom okviru identiteta, utemeljenog na čvrstim konturama, već kao promenljivoj supstanci kroz koju se promišlja mogućnost opstanka u uslovima radikalnih transformacija.

Promo/Bojana Janjić
 

Umetničin tretman materijala, naglašava ekspresivnost i psihološku tenziju predstave, izazivajući osećanja dubokog nemira i egzistencijalne upitanosti.

Radovi, nastali u medijima poput voska, stakla, smole, nerđajućeg čelika, bronze i alabastera, grade hibridne forme, fluidna, biomehanička tela, koja obitavaju u granicama između empirijskog i metafizičkog. 

Figure imaju nadzemaljski predznak

Figure koje nastanjuju Ivanin imaginarij nisu ljudske, one su himerične, delimično insektoidne, delimično mašinske, uznemirene mnoštvom perforiranih oblika, čime sadržaj dobija posebno naglašen nadzemaljski predznak.

Promo/Bojana Janjić
 

Oscilirajući između hominidnog, mašinskog, mineralnog i postorganskog, ni žive, ni mrtve, već u liminalnom stanju, one vizualizuju materiju koji misli, oseća i traje izvan čoveka. Tela Ivane Bašić su tela u stalnom postajanju – mutantna, nepostojana i brutalna, ljudska i neljudska, živa i posle života, između forme i njene erozije.

Lično svedočanstvo o ratu

U osnovi ove prakse nalazi se duboko lično svedočanstvo o ratu, progonstvu i kolektivnoj traumi Balkana izazvanoj raspadom Jugoslavije, pri čemu umetnica koristi posthumanističku perspektivu kako bi otvorila pitanja o načinima na koje pritisak i destrukcija oblikuju ne samo tkivo tela, već i subjektivitet per se.

Promo/Bojana Janjić
 

Fragilnom figurom, trošnošću živog organizma u izrazitom egzistencijalnom grču ali i njegovom prkosnom žilavošću i odolevanju smrti, Bašić anticipira istovremeno posrnuća i tragiku datog vremena, grotesku rata i razaranja čoveka u liku i obliku.

Brutalno i ranjivo u istom

Ipak, u njenim skulpturama brutalno i ranjivo susreću se bez hijerarhije; u izobličenom se pronalazi lepota; u nasilju nežnost, čime umetnica poništava dihotomiju između uzvišenog i monstruoznog. Skulpturalne forme, koje evociraju ranjiva, izmučena i posthumano rekonfigurisana tela, nisu nastale kao pokušaj bekstva od stvarnosti, već kao njen eho — one predstavljaju glas tela koje je preživelo, rastvorilo se i ponovo sastavilo, po principu solve et coagula, kako bi ponudilo drugačiju viziju postojanja.

Promo/Marc Domage
 

U tom ključu, umetnica ne stvara figure koje predstavljaju, već alhemijske entitete koji aktivno prolaze kroz proces telesno-duhovne transmutacije. To je prostor između kontrole i prepuštanja, između unutrašnjosti tela i njegovih fizičkih granica, između energetske povezanosti i estetske sublimacije, i kao takav predstavlja radikalni čin oslobađanja od linearnog vremena, od pojmova porekla i uzroka. 

Izložba je otvorena do 31. avgusta.

Bonus video:

 

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam