Sto godina od rođenja Duška Radovića: Besmrtni čovek sa radija koji se nije palio i gasio na dugme

Povodom obeležavanja 100 godina od rođenja pesnika Dušana Radovića i 130 godina Srpske književne zadruge juče je u prostorijama te ustanove održan skup pod nazivom "Stranica o Dušanu Radoviću".

Na skupu je učestvovalo oko 20 savremenika i prijatelja, pisaca, profesora i tumača koji su, svako iz svog aspekta, govorili o velikom pesniku i književniku za decu - njegovom životu, pesama, aforizmima, kritici društva...

Među njima su bili Matija Bećković i Ljubivoje Ršumović koji je rekao da je Dušan Radović ostavio veliko nasleđe budućim piscima za mlade ljude, kako je Konfučije svojevremeno nazivao decu.

ATA Images

Dušan Radović je rođen 29. aprila 1922. godine u Nišu.

- Možemo reći da je on ostavio Dušanov zakonik o tome kako treba pisati za decu. On je u jednom delu knjige, koju su svojevremeno izdale Književne novine, napisao da je važna vedrina, odnosno da treba pisati jednostavno, jasno, čitko, plemenito...bezmalo biti saradnik sunca - rekao je Ršumović i dodao da je ta sintagma "saradnik sunca" ostala kao simbol stvaranja za decu.

Kako je naveo, Radović je govorio da za decu treba pisati kao za odrasle, samo mnogo bolje.

- To znači upravo ono što je rekao - da pesma, priča bude vedra, da bude napisana jednostavno, čitko i da propagira vrline i osobine koje inače krase mlade ljude - rekao je Ršumović.

Asistent na Filološkom fakultetu u Beogradu Milica Kecojević je istakla da je Dušan Radović dao značajan doprinos razvoju dramskog stvaralaštva za decu koji je, dodala je, bio gotovo jednak onome koliko je doprineo i razvoju moderne srpske poezije.

Tanjug

U njegovoj bogatoj biografiji upisano je i da je bio glavni urednik "Pionirskih novina", urednik Programa za decu Radio Beograda, kao i Programa za decu Televizije Beograd, urednik lista "Poletarac", novinar "Borbe", a potom i skoro deceniju, od 1975. do 1983. godine urednik Studija B.

Mnogi ga najviše pamte po emisiji "Beograde, dobro jutro" i aformizmima koje je izgovarao u njoj, a koji su kasnije objavljeni u tri knjige istoimenog naziva.

Zbog svojih slobodoumnih aforizama u pomenutoj kultnoj emisiji, često je dobijao kritike od tadašnjeg režima. Zbog svega izgovorenog sa vrha Beograđanke, negde između 1982. i 1983. godine, Duško je ućutkan.

Međutim, krajem 1983. godine, shvativši koliki je značaj imala Duškova emisija za građanstvo, Ivan Stambolić, prvi čovek Gradskog komiteta Saveza komunista Beograda, nudio je Radoviću da mu vrate emisiju, a on im je tada kratko odgovorio:

“Ja jesam mali čovek sa radija, ali nisam onaj koji se pali i gasi na dugme”.

Neposredno pred smrt je rekao: „Ko izbegava da umre, taj je protiv progresa i lepše budućnosti“!

Ipak Duškova dela ostala su besmrtna, te se njegove pesme za decu i dan-danas pevaju: "Mrak", "Plavi zec", "Strašan lav", "Šta je na kraju", "Pesma o mleku", "Tatin muzičar", "Sve što raste htelo bi da raste".

Njegova poznata dela su radio-igra "Kapetan Džon Piplfoks", zbirke pesama "Poštovana deco", "Smešne reči", "Vukova azbuka", "Zoološki vrt Beograd", priče "Pričam ti priču" i "Tužibaba i još 9 jednočinki", zatim televizijska serija "Na slovo, na slovo", poema sa Matijom Bećkovićem "Če, tragedija koja traje"… Pisao je i poeziju i prozu za decu u četiri knjige: "Ponedeljak", "Utorak", "Sreda" i "Četvrtak".

Nakon njegove smrti objavljene su knjige: "Vestern", "Ženski razgovori", "O plakanju", "Na slovo, na slovo", "Na ostrvu pisaćeg stola" i "Kratke priče".

Pre nekoliko godina objavljena je i zbirka "Svaštara" koja prvi put donosi sadržaj razglednica i pisama koje je Dušan Radović slao svom sinu Milošu Radoviću, našem poznatom scenaristi i reditelju.

- Moj otac je bio vrlo strog. Bio je nezadovoljan što sam izabrao da se bavim ovim čime se bavim. Smatrao je da to nije posao za mene i verovatno je bio u pravu. To je bio, da tako kažem, "unutrašnji" pritisak koji je dugo trajao. Ali činjenica da sam Duškov sin, s druge strane, govorila je da sam iz dobrog legla, od solidnog materijala i da mi vredi verovati. Kačio sam se na Duškovo ime svaki puta kad sam morao da se negde prošvercujem – izjavio je jednom prilikom sin velikog Duška Radovića.

Duško Radović preminuo je 16. avgusta 1984. godine u Beogradu, tadašnjoj SFRJ, samo godinu dana nakon odlaska u penziju.

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi