
Mogli smo da ih još jednom poljubimo: Sva svedočenja o masakru u “Ribnikaru”
Proces protiv roditelja masovnog ubice iz OŠ “Vladislav Ribnikar” nikada u istoriji srpskog pravosuđa nije iznedrio toliko teških ljudskih drama

Nikada u istoriji srpskog pravosuđa u jednoj sudnici nije bilo toliko bola, tuge, jecaja, suza. Proces protiv Vladimira i Miljane Kecmanović, roditelja K.K. koji je ubio devet vršnjaka i čuvara u OŠ “Vladislav Ribnikar”, otvorio je javnosti teške drame roditelja svih 10 žrtava, koji su, svako u svom svedočenju, premotavali poslednje jutro sa decom, sekunde rastanak i poljupce ispred ulaza u školu.
U istoj toj sudnici, sutra u 13 sati, svi oni koji su pričali o mukama očekuju da će dobiti bar malu satisfakciju presudom Kecmanovića, jer ubici K.K. ne može da se sudi zato što je bio mlađi od 14 godina koliko zakon propisuje da mora napuniti kako bi dobio kaznu. Ali je zato tužilac za oca ubice tražio jedinstvenu zatvorsku kaznu od 14 godina i 11 meseci, a za majku pet godina i pet meseci zatvora, kao i 500.000 dinara kazne.
ŽRTVE
- Dragan Vlahović (53), školski čuvar
- Bojana Asović (11), odeljenje V/2
- Ana Božović (11), odeljenje V/2
- Mara Anđelković (13), odeljenje VII/2
- Adriana Dukić (14), odeljenje VII/2
- Ema Kobiljski (13), odeljenje VII/2
- Katarina Martinović (12), odeljenje VII/2
- Angelina Aćimović (14), odeljenje VII/2
- Andrija Čikić (14), odeljenje VII/2
- Sofija Negić (13), odeljenje VII/4
Ove ispovesti u sudnici, često prekidane zbog reagovanja publike, govore sve...
Hteo je koncertno odelo
Suzana Stanković Čikić je navela da su sina Andriju, koji je svirao klavir i išao u muzičku školu, tog jutra obukli u koncertno odelo i koncertne cipele, da mu je osušila kosu i poslala u "Ribnikar".
- Kada nam je saopšteno da nam je Andrija ubijen nismo znali gde smo. Osećaj da nema nečega zbog čega živite je strašan. Kada sam stigao kod škole počeo sam da se tresem, izašao sam iz kola u majici kratkih rukava, kasnije nisam znao od čega se više tresem od te neizvesnosti, panike ili hladnoće - naveo je otac Miloš Čikić.
U malu balerinu 15 metaka
Zoran i Miljana Martinović naveli su da je njihova ćerka imala 15 prostrelnih rana i da te slike iz glave ne mogu da izbrišu. Ispričali su da je Katarina bila i baletina, ali i da se nije dobro osećala u "Ribnikaru", jer je stalno pričala da je velika nepravda u toj školi.

- Ubistvo ćerke nam je uništilo život, jer je neko odlučio da se igra rata. Nažalost, ima gde da se ratuje, pa je mogao tamo da ode. On je izvršio egzekuciju dece, jer su sedela mirno u klupama - rekao je Martinović.
Ivan Božović, otac Ane koja je kobnog dana dežurala u školi sa drugaricom, kazao je:
Tražila je nešto iz "Meka"
- Poljubio sam je tog dana i otišla je u školu. Pozvala me je u 8.33 sati, rekla da je dežurna i da njoj i drugarici kupim nešto iz "Meka" jer je to običaj za dežurne učenike.
Sofija Negić je, kad su odjeknuli prvi hici, bila u toaletu. Drugarica ju je čekala ispred, ali je utrčala u drugu kabinu kad su se začuli rafali.Sofija je, međutim, istrčala u hodnik i stradala.
Robija i samo robija
Glavni javni tužilac Višeg javnog tužilaštva u Beogradu Nenad Stefanović, koji je sa dvojiom kolega zastupao optužbu, zatražio je maksimalne zakonske kazne za Vladimira i Miljanu Kecmanović.
- OTAC Predloženo 12 godina zatvora za teško delo protiv opšte sigurnosti i tri godine zatvora za krivično delo zapuštanje i zlostavljanje maloletnog lica, odnosno jedinstvena kazna od ukupno 14 godina i 11 meseci zatvora;
- MAJKA Traženo dve i po godine zatvora i da plati 500.000 dinara za krivično delo nedozvoljena proizvodnja, držanje, nošenje i promet oružja i eksplozivnih materija i tri godine zatvora zbog zapuštanja zlostavljanja maloletnog lica, odnosno jedinstvena kazna od pet godina i pet meseci zatvora.
- Meni je u životu bilo potrebno da napravim neki svoj mehur, da ona bude tu. Onda se taj mehur širio i bila sam srećna što sam je donela na svet. Osećala se zaštićeno. Štitila sam je. Jedino u školi nisam mogla da je zaštitim, nisam imala priliku... Da sam znala da će živeti samo 13 godina, još više bih joj ljubavi dala - pričala je majka Marija.
Prekinut život-bajka
Nina i Dragan Kobiljski, roditelji ubijene Eme, u sudnici su ispričali svaku emociju i težak period koji prolaze od smrti ćerke.
- Decu više ne možemo da vratimo, prihvatili smo tugu i bol kao trajne životne saputnike. Letos sam pala na ulici, polomila zube, ruku, nisam mogla da objasnim lekarima šta se dogodilo. Ja mogu ovde pred vama da kažem da se nisam onesvestila, pala sam jer mi srce krvari. Osećam se kao da sam moje dete slagala, ona nije bila na pogrešnom mestu u pogrešno vreme, bila je tamo gde je trebalo da bude, u školi - rekla je Nika Kobiljski, a muž je dodao:
- Do tada smo imali bajku od života, nikada nam ništa nije falilo, mislili smo da nam to pripada. Samo smo živeli veliku sreću.
Tanjug/Sava Radovnović
Dragana Anđelković, majka devojčice Mare, ispričala je da više nikada neće da bude što je nekada bila...
- Svakog jutra kada ustanem, pitam se da li je ovo stvarnost. Slomljena sam i mislim da se nikada neću sastaviti, niti da ću ikada biti ono što sam bila. Tog 3. maja, Mara je ustala, nameštala je kosu jer su toga dana trebali da imaju slikanje u školi. Nisam je ni poljubila.
Naša svetlost u životu
Natalija Aćimović, majka pokojne Angeline, dok je svedočila u sudnici jedva je izgovarala rečenice:
- Angelina je bila moj Božji poklon, kada sam je uzela u naručje tada sam izgovorila čudno "profesor", to je bila reč koju sam rekla. Tako je, ona je bila moj životni profesor, najbolji i najveći. Bila je pametna, mudra, zrela za svoje godine. Mi smo se mnogo voleli. Bila je jedna velika radost i svetlost. Teško nam je zbog starije ćerke jer su jedna drugoj bile veliko oslonac u životu. Svaki dan je sve teže i teže, umrla bi za njom.
Otac ubijene devojčice Adriane, koja se u Beograd sa njima doselila iz Francuske, takođe, svedočio je.
- Tog dana me pozvala supruga i rekla da odem po Adrianu u školu i da je bila pucnjava. Vozio sam kao lud, a naša deca su već bila mrtva, samo niko nije smeo da nam kaže. Moja Adriana je pronađena je mrtva na stolici. Tog 3. maja nam je život stao. Svaki dan idemo na groblje da joj se izvinimo, da joj kažemo da je volimo.
Miljana Martinović, Katarinina majka, ispričala je kobnog dana, dok je panično, kao i svi roditelji, dobila poziv iz MUP-a u kom joj je rečeno da mora odmah doći u stanicu.
- Tamo sam videla ćerku da leži u nečemu sličnom krevetu. Uspela sam da pitam samo da li je smrt bila trenutna. Samo su klimnuli glavom. Usledio je još jedna stres, kako da svojoj srednjoj ćerki koja je ispred škole kažem da joj je sestra mrtva? Došla sam i rekla joj: "Ubio nam je Katu i onda sam čula njen vrisak" - podvukla je mjka Katarina Martinović.
Bio je najbolji
Živorad Vlahović, otac čuvara iz "Ribnikara" rekao je samo četiri rečenice:
- Izgubio sam sina. Kako da se osećam? Najbolji je bio moj sin. U istoj kući smo živeli.
Majka Kosa, majka Dragana Vlahovića, pojasnila je da je za sinom ostala jako velika bol.
- Bila sam presrećna majka. Bili smo složni. Sada je sve uništeno. Moj sin ništa nije uradio. Ubijen je na mestu, na poslu. Bio je omiljeni i u komšiluku. Kako ćemo dalje? Mislim da to nije zaslužio - rekla je ona.
Sada, na potezu je sudija.
Bonus video
Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi
Komentari