Misterija nestanka Ćentinog zeta: Od Miše Dizeldorfa ni traga, telo nije nađeno i mnogi su ubeđeni da je živ!

Miodrag Miša Cvijetinović, poznatiji kao Miša Dizeldorf, inače zet Radeta Ćaldovića Ćente, pripadnika stare garde beogradskog podzemlja, nestao je početkom novembra 1995 godine kad je imao 29 godina. Samo nekoliko dana pred nestanak oslobođen je optužbi za ubistvo Aleksandra Kneževića Kneleta 1992. godine. On je, inače, Kneleta sa kojim se sukobio ranije poslednji video živog.

Zanimljivo je da je nestanak Cvijetinovića zvanično prijavljen tek devet godina kasnije.od kada mu se izgubio svaki trag. Policija je navodno imala saznanja da je on ubijen u okolini Gornjeg Milanovca, ali njegovo telo nikad nije nađeno i ovaj slučaj i dalje je otvoren.

Neki ljudi iz podzemlja kleli su se da su Cvijetinovića videli na Ćentinoj sahrani, navodno, uz njegovog brata Mosketa. Mnogi su ubeđeni da je Cvijetinović, ako je zaista mrtav, najverovatnije ubijen posle Ćentine smrti, jer je njegovom likvidacijom izgubio najmoćnijeg zaštitnika.

A ko je bio Miša Dizeldorf? Znalo se da je on boravio u Nemačkoj i to najviše u Frankfurtu gde je pripadao Ćentinoj ekipi kriminalaca koja se pretežno bavila trgovinom drogom.

Osim Ćaldovića i Cvijetinovića, istoj grupi pripadali su i izvesni Uške za kojim je, nekoliko godina ranije, bila raspisana poternica u Beogradu zbog ubistva Radovana Lagundžina Žapca, kao i Toni iz Hrvatske i Miisav Kerovođa, koji je iza sebe imao 12 godina robije u "Zabeli", pošto je u jednoj kafani kod Bariča zaklao jednog gosta sa kojim je bio u svađi.

Knele mu oteo džip i "roleks"

Cvijetinović se, ostala je anegdota, prilikom jednog od svojih boravaka u Beogradu 1992. godine,  najverovatnije sasvm slučajno, zadesio u prepunom restoranu u hotelu "Jugoslavija" u kome je tada bio i Aleksandar Knežević. Knele je, iako mlad, već bio na lošem glasu zbog reketiranja dobrostojećih Beograđana, kao i drugih krivičnih dela.

Knele nije znao ko je Miša Cvijetinović, koji mu je delovao kao dobrostojeći gost. Izvadio je, kako su pričali očevici, pištolj i tražio od Miše Dizeldorfa da mu preda zlatni "roleks" sa ruke i džip "micubiši pajero", čije ključeve je video na stolu ispred njega. Cvijetinović je mirno skinuo sat sa ruke i predao ključeve džipa Kneletu, bez rasprave i objašnjenja ko je i šta je.

Kad je Knele otišao, Miša je pozvao svog šefa i budućeg tasta Radeta Ćaldovića Ćentu i ispričao mu šta se dogodilo. Posle toga, nastao je haos među svim beogradskim kriminalcima. Navodno se i sam Knele uplašio kad je saznao na koga je udario. U pokušaju pomirenja Miše i Kneleta, posredovao je Goran Vuković Majmun, koji je ugovorio njihov sastanak u hotelu "Interkontinental" (sada "Kraun Plaza").

Knežević mu je, prilikom tog ponovnog susreta sa Mišom Dizeldorfom, pružio ključeve džipa, dok je za sat rekao da će mu ga doneti kasnije, jer ga je navodno već nekome prodao. Cvijetinović je uzeo ključeve i okrenuo se i otišao bez da se pomirio sa Kneletom.

Oni koji su sebe smatrali upućenima, tvrdili su da je Knele još ranije predosetio da se nešto loše sprema, a sukob sa Cvijetinovićem doprineo je da se pritaji. Smatrao je sebe sledećom metom kad su ubijeni Branislav Matić Beli i Đorđe Božović Giška. Napustio je Voždovac i stan u Braće Jerković i pod lažnim imenom prijavio se u hotelu "Hajat", a da nikom nije otkrio svoje tajno mesto boravka. Iz apartmana 331 u kome je bio smešten, kako se ispostavilo telefonom je razgovarao samo sa jednim svojim prijateljem u Nemačkoj.

Imao alibi za ubistvo

Knele je u "ilegali" bio oko mesec dana. Mnoge je zato iznenadila vest koja je 29. oktobra osvanula u novinama da je prethodne večeri nađeno njegovo beživotno telo u sobi luksuznog hotela "Hajat".

Policijska istraga ubistva Aleksandra Kneževića Kneleta odmah je usmerena prema Miodragu Cvijetinoviću, budući da je incident između njega i Kneleta danima prepričavan beogradskim podzemljem. Miša Dizeldorf, kako su utvrdili inspektori tadašnjeg SUP, imao je alibi za vreme Kneletovog ubistva i tvrdio je da je tada bio u Nemačkoj.

Malo posle ubistva Kneževića, u Frankfurtu je ubijen Kneletov prijatelj Darko Stanojević. Zbog tog ubistva, nemačka policija uhapsila je Mišu, Ušketa i Milisava. Cvijetinović je izručen našim vlastima, jer je u međuvremenu za njim raspiusana poternica zbog sumnje da je ubio Kneleta.

Miša je, kad je izručen, prebačen u Centralni zatvor u Beogradu. Tamo se ponašao pristojno i nije izazivao nikakve incidente. Bio je smešten u grupnoj sobi, a prema ostalima se odnosio kao kavaljer. Ustupao im je svoje pakete, jer su mu, zahvaljujući vezama, često stizali.

Mnogo novca, kako su prepričavali oni koji su tada sa njim boravili u CZ, trošio je u zatvorskoj kantini. Sa njim su u kupovinu obično išla po trojica iz sobe da bi mogli da ponesu sve što je on kupovao. Imao je puno novca, ali se nije njime razmetao.

Ćentina poseta

U to vreme pričalo se da Cvijetinoviću dobre uslove u zatvoru, posredstvom svojih veza, obezbeđuje Ćaldović. Pričalo se tada i o bliskim odnosima Ćente i tadašnjeg generala policije Radovana Stojičića Badže, zamenika ministra unutrašnjih poslova Srbije u to vreme.

U posetu Miši Dizeldorfu jednom je došao i sam Ćenta. To je prvi slučaj da neki kriminalac dođe drugom u posetu u zatvoru. Ćaldovićeva poseta je, mimo uobičajenog protokola, organizovana popodne u izdvojenoj prostoriji za advokate. Kad su se njih dvojica sreli, rukovali su se i poljubili, a onda stali jedan naspram drugog i desetak minuta se gledali. Bez ijedne izgovorene reči. Izgledalo je da očima razgovaraju. Ćaldović je potom kratko rekao "Sve je u redu", a zatim je otišao. Miša je, kako se pričalo, bio dirnut tim susretom.

Ostali kriminalci u CZ, kad su čuli da u jednom od blokova boravi "onaj koji je ubio Kneleta", postali su neobično radoznali. Često su zapitkivali komandire da im kažu "kako taj izgleda, "kakav je", "na koga liči", "je l` mnogo jak". Niko sa njim nije hteo da se kači, osim jednog izuzetno krupnog anonimusa, koji je od komandira tražio da "tom ubici prenese poruku da on hoće da ga razbije".

Budući da je danima to ponavljao, komandiru je dosadilo da ga sluša. Zato je jednog popodneva omogućio okršaj njih dvojice, i to u kupatilu. Miša je izazivača toliko isprebijao da je ovaj danima bio u modricama, sa pokidanim arkadama, slomljenim nosem i pocepanom usnom. Mada se Cvijetinović prema stražarima ponašao pristojno, važio je za izuzetno opasnog tipa.

Strah od osvete

Zato su kasnije, dok je odvođen na suđenje, u njegovoj pratnji uvek bila po trojica komandira, naoružana "kalašnjikovima". Strahovalo se da postoji opasnost da mu presude članovi "voždovačkog klana", kojem je Knele pripadao.

Misa je u pritvoru u CZ proveo oko tri meseca, pa je pušten usled pomanjkanja dokaza. Odmah po izlasku iz zatvora oženio se Ćentinom ćerkom i nastavio da živi u Beogradu. Ostao je sve vreme fanatično privržen svom tastu.

Enigma nestanka Cvijetinovića traje tako već 27 godina. On je označen kao Kneletov ubica čak i kad je oslobođen zbog nedostatka dokaza. Po izlasku na slobodu on je, međutim, nestao. I danas u beogradskom podzemlju kruže razne priče o njegovom nestanku. Mnogi tvrde da je Miša Dizeldorf živ i da se krije da mu se ne bi osvetili preživeli Kneletovi prijatelji. Oni drugi tvrde da je osveta Kneletovih prijatelja odavno stigla Cvijetinovića.

Cvijetinović je, posle Kneletovog ubistcva, pobegao iz Srbije. Viđan je po Nemačkoj, a u Beograd je navodno svraćao povremeno i to u strogoj tajnosti. Prema jednoj verziji, Miša je likvidiran krajem 1996. godine u Italiji, ali je bilo jasno da to nije istina kad se posle Ćentinog ubistva, 15. februara 1997. godine, u novinama pojavila velika čitulja u kojoj se Cvijetinović oprostio od Ćaldovića.

Bonus video

 

 

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi