Doktori zabrinuti: Rak štitne žlezde se širi brže nego ikada – šta se dešava?

18.11.2025 | 17:00

Autor: J. S. J.

Stope obolevanja od karcinoma štitne žlezde rastu u nekim delovima sveta – i to brže nego kod većine drugih vrsta raka. Zašto?

Copyright Profimedia

Broj slučajeva karcinoma štitnjače u SAD raste većom brzinom nego kod bilo kog drugog karcinoma. Ali šta stoji iza ove misteriozne epidemije?

Štitna žlezda se nalazi u osnovi vrata, odmah ispod "Adamove jabučice". Njena uloga je da luči hormone koji regulišu rad srca, krvni pritisak, telesnu temperaturu i težinu. Rak štitnjače nastaje kada ćelije u ovoj žlezdi počnu nekontrolisano da rastu i dele se, stvarajući tumor. Ove abnormalne ćelije mogu napasti okolna tkiva i proširiti se na druge delove tela.

Iako se većina slučajeva raka štitnjače može uspešno lečiti, zdravstveni eksperti zabrinuti su zbog brzog rasta broja obolelih. Prema bazi podataka SEER – američkom sistemu za praćenje maligniteta – učestalost raka štitnjače u SAD se od 1980. do 2016. godine više nego utrostručila: sa 2,39 na 7,54 slučaja na 100.000 muškaraca i sa 6,15 na 21,28 slučaja na 100.000 žena.

- Rak štitnjače je jedan od retkih karcinoma koji kontinuirano beleži rast, uprkos napretku medicine - kaže Sanzijana Roman, endokrini hirurg sa Univerziteta Kalifornije u San Francisku (UCSF).

Šta stoji iza ovog porasta?

Odavno je poznato da izlaganje velikim količinama jonizujućeg zračenja u detinjstvu može izazvati rak štitne žlezde. Nakon nuklearne katastrofe u Černobilju 1986. godine, broj obolele dece u Belorusiji, Ukrajini i Rusiji dramatično je porastao. Jedna studija je pokazala da se oko 36% slučajeva raka štitnjače među preživelima atomskih bombi u Japanu može pripisati izlaganju zračenju u detinjstvu.

Međutim, tokom ’80-ih i ’90-ih u SAD – niti drugde – nije bilo nuklearnih katastrofa koje bi objasnile sličan skok. Stručnjaci su isprva bili zbunjeni, a zatim se pojavilo objašnjenje: da li je "krivac" bolja dijagnostika?

Profimedia/Pixabay
 

 

U 1980-im godinama lekari su počeli da koriste ultrazvuk štitne žlezde, što je omogućilo otkrivanje veoma malih tumora koji ranije nisu mogli da se detektuju.

U 1990-im uvedene su i biopsije tankom iglom, koje su omogućile proveru da li je sumnjiva izraslina malignog porekla.

- Ranije su lekari opipavali vrat kako bi tražili čvoriće – objašnjava epidemiološkinja Kari Kitahara iz Nacionalnog instituta za zdravlje SAD.

- Ali sa ultrazvukom je postalo moguće otkriti i veoma male čvoriće, pa onda raditi biopsiju. To je dovelo do povećane detekcije malih papilarnih karcinoma koji se ranije ne bi mogli otkriti običnim pregledom.

Dok su stope dijagnostikovanog raka rasle, smrtnost se nije menjala – još jedan dokaz u prilog teoriji o preteranoj dijagnostici.

U Južnoj Koreji, broj dijagnostikovanih slučajeva skočio je kada je uveden nacionalni screening program, da bi naglo pao kasnije, kada je program smanjen.

- Ovi trendovi ukazuju na preteranu dijagnostiku, odnosno otkrivanje bolesti koja verovatno nikada ne bi izazvala simptome ili smrt da je ostala neotkrivena - kaže Kitahara.

Danas znamo da mali papilarni karcinomi obično sporo rastu i dobro reaguju na lečenje. Retko su fatalni. Međutim, tadašnja prekomerna dijagnostika dovela je do brojnih nepotrebnih operacija potpunog uklanjanja štitne žlezde i tretmana radioaktivnim jodom, koji nose rizik od paralize glasnih žica i sekundarnih karcinoma.

Zbog toga su promene uvedene u kliničku praksu: radioaktivni jod danas se daje samo kod agresivnih tumora, a operacije su manje radikalne – grubo rečeno, štitna se češće delimično uklanja ili se primenjuje metoda „pažljivog praćenja“.

Prema najnovijim podacima, broj slučajeva raka štitnjače u SAD je danas stabilniji: 13,9 slučajeva na 100.000 stanovnika u 2010. godini naspram 14,1 slučaja u 2022.

Ali priča tu ne staje

Neki naučnici smatraju da preterana dijagnostika ne može u potpunosti objasniti globalni rast obolevanja.

Italijanski endokrinolog Rikardo Vinjeri ističe da bi u tom slučaju porast trebalo da bude izraženiji u bogatijim državama – a nije. Naprotiv, rast broja obolelih primećuje se i u državama sa slabijim zdravstvenim sistemima.

- Stope raka štitnjače rastu čak i tamo gde nema robusnih dijagnostičkih sistema - kaže Roman.

- Sve češće se dijagnostikuju i veći, uznapredovali tumori. To znači da vidimo kombinaciju: i boljeg otkrivanja, ali i stvarnog rasta broja slučajeva.

Bonus video

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam