Manastir krije žensku tajnu: Ovo su čuda ikone sa Fruške gore (FOTO)
02.07.2025 | 20:50
Iako u Drugom svetskom ratu manastir nije fizički oštećen, njegova riznica je opljačkana
Kada je 1974. godine monahinja Katarina Radosavljević sa svoje dve rođene sestre, Marinom i Varvarom, kročila u manastir Beočin na Fruškoj gori, zatekla je pustoš.
Na tadašnjoj bogomolji nije bilo ni prozora ni vrata, a čak ni puta do nje. Danas je ovaj manastir pretvoren u pravu oazu mira, tišine i duhovnog blagostanja u kojoj živi 20 monahinja.
Manastir Beočin širom Evrope poznat je po ikoni čudotvorne Presvete Bogorodice, staroj više od 500 godina. Pred ovom ikonom vernici svih vera i narodnosti dolaze da se pomole i potraže utehu, a monahinje svedoče o brojnim čudesima. Posebno je poštovana među ženama koje se bore sa sterilitetom.
- Molimo se za zdravlje i potomstvo žena koje dođu pred ikonu Presvete Bogorodice. Do sada je više od 200 žena koje nisu mogle da dobiju decu, doživelo čudo. Kasnije nam dolaze sa decom, da zahvale. Imamo više od 700 duhovne kumčadi, iz Nemačke, Rusije, Slovenije, Hrvatske... - govorila je ranije za medije igumanija Ekatarina, koja je pola veka provela u ovom manastiru.
Od partizanske bolnice do duhovnog utočišta
Manastir je tokom Drugog svetskog rata služio kao partizanska bolnica, a kasnije i kao pulmološka bolnica i depo Arhiva Vojvodine. Nakon svega, ostao je zapušten i obrasao u korov.
- Početak je bio težak. Tri sestre same, sa verom u Boga, krenule smo da oživljavamo ono što je vekovima bila svetinja - često je isticala igumanija Ekatarina.
Prilikom dolaska u manastir, zatekle su Dušana Dožića, sinovca patrijarha Gavrila Dožića, koji se tu lečio i koji im je rekao: - Sada je ključ kod vas, ja mogu da idem.
- Znale smo da živi sam i da se teško brine o sebi. Zadržale smo ga i čuvale do kraja kao najrođenijeg. Njegova penzija pomogla je da manastir stane na noge - otkrila je igumanija.
Ikona ostala netaknuta
Čudotvorna ikona Bogorodice, nekada se nalazila u grobljanskoj kapeli, koja je uništena tokom ratova s Turcima. Ikona je jedina ostala netaknuta i premeštena je u crkvu, gde i danas stoji.
Manastirska crkva, posvećena Vaznesenju Hristovom, prvi put se spominje u turskim zapisima iz 1566. godine. Današnja građevina podignuta je od 1732. do 1740. na temeljima ranijih crkava, u vizantijsko-srpskom stilu sa primesama gotike.
Riznica opljačkana
Iako u Drugom svetskom ratu manastir nije fizički oštećen, njegova riznica je opljačkana. Vredni predmeti odneti su u Zagreb, a tek deo je vraćen nakon rata. Danas se u manastiru čuvaju i mošti Svetog Stefana Prvovenčanog, koje su 1815. prenesene iz manastira Fenek.
Manastir Beočin je ne samo duhovno utočište, već i živa svetinja koja svedoči o veri, istrajnosti i čudesima.
U njegovoj tišini, među molitvama i ikonama, mnogi su pronašli snagu, nadu i novi život.
Bonus video