Dan kada je srpska vojska zaustavila NATO i albansku agresiju: 23 godine od početka bitke na Košarama
09.04.2022 | 11:00
Ova bitka u kojoj su se pripandici Vojske SRJ borili sa daleko nadmoćnijim neprijateljem i u kojoj su pružali gotovo nadljuski otpor trajala je do 10. juna
Na današnji dan, devetog aprila 1999. godine počela je bitka na Košarama između tadašnje Vojske SRJ sa jedne i snagama NATO, odosno pripandicima terorističke tzv. OVK i Vojskom Albanije sa druge strane. Ova bitka u kojoj su se pripandici Vojske SRJ, uglavnom mladi vojnici, borili sa daleko nadmoćnijim neprijateljem i u kojoj su pružali gotovo nadljuski otpor trajala je do 10. juna.
Plan NATO pakta i Albanaca je bio da se poraze jedinice naše vojske na pograničnom prelazu Košare kako bi se omogućio ulazak pripadnika tzv. OVK i pripadnika regularne Vojske Albanije na Kosovo i Metohiju i kako bi se otkrile jedinice VJ i naterale na otvorenu bitku, omogućivši NATO avijaciji da ih bombarduje, pošto NATO nije imao uspeha u uništavanju kopnenih jedinica VJ. Plan je bio takođe da se osvoji Metohija i nanese težak poraz našoj vojsci.
Pre početka bombardovanja SRJ od strane NATO pakta 24. marta 1999, dolazilo je do sporadičnih razmena vatre između jugoslovenskih i albanskih graničara potpomognutih pripadnicima tzv. OVK, uglavnom pošto su jugoslovenski graničari sprečavali nezakonit ulazak tovara oružja za teroriste na Kosmetu.
Krajem 1998. godine, srpske snage bezbednosti pokrenule su akciju u kojoj je na teritoriji Kosova i Metohije teroristička tzv. OVK razbijena, a njeni pripadnici su u manjim grupama prelazili na teritoriju Albanije i popunjeni novim ljudstvom vraćali se na teritoriju SRJ.
Početak napada
Početkom bombardovanja, 24. marta 1999. godine NATO avioni su žestoko gađali položaje VJ na graničnom prelazu između SRJ i Albanije, a skoro 12.000 NATO vojnika, od čega 5.000 Amerikanaca došlo je u Albaniju.
Na Veliki petak, 9. aprila 1999. godine, u 3.00 časa počela je masovna artiljerijska vatra sa albanske strane u pravcu karaule Morina, gde je bio lažni napad, kako bi se interventne jedinice VJ odvukle u tom pravcu. Već oko 04.30 časova napad se preneo na karaulu Košare, uz masovni napad pešadije terorističke tzv. OVK. Košare su izabrane zbog povoljnog terena za napadača, jer su položaji tzv. OVK i Albanske vojske bili na većoj nadmorskoj visini od položaja VJ a sama karaula je na izuzetno nepovoljnom mestu za odbranu.
Vatra je bila otvorena od strane regularne Vojske Albanije prema pograničnim položajima VJ. U napadu su upotrebljavani topovi, haubice i minobacači i vatru su koordinisali jako dobro obučeni pripadnici francuske Legije stranaca. Albanci su napadali u tri pravca: prvi je bio prema vrhu Rase Košares, drugi je bio prema karauli Košare i treći prema vrhu Maje Glave. Tokom artiljerijskog granatiranja, otprilike 1.500 terorista iz tzv. OVK je neprimećeno prišlo granici. Tada se na prvoj liniji nalazilo 110 pripadnika naše vojske. Krvava bitka je trajala tokom celog dana sa velikim gubicima, pogotovu na strani napadača. Posle podne teroristi su uspeli da zauzmu vrh Rase Košares.
Taktičko povlačenje
Bitke su se nastavile cele noći sve do popodnevnih časova sledećeg dana. Tada je, uz pomoć artiljerije, tzv. OVK zauzela Maja Glavu i nastavio granatiranje karaule Košare, a vojnici VJ su morali da napuste karaulu popodne. Oko 19.00 časova teroristi su ušli u napuštenu karaulu, a velike televizijske ekipe, između ostalog američki Si-En-En i britanski Bi-Bi-Si, su odmah prenele da je veliki broj pripadnika tzv. OVK ušao u napuštenu karaulu.
Pripadnici VJ su se povukli prema drugoj liniji odbrane ispod karaule, na položaje koji su bili lakši za odbranu. Tokom sledećeg dana stigla su i pojačanja Vojske Jugoslavije u ljudstvu i u artiljerijskom oruđu.
Tokom noći, tzv. OVK je napao pozicije VJ na vrhu Opljazu, pokušavajući da slomi otpor naših vojnika, međutim, svi napadi su odbijeni uz velike gubitke na strani terorista, iako su imali podršku albanske artiljerije.
Sledećih dana tzv. OVK je pokušavala da slomi otpor druge odbrambene linije VJ ali ni ti napadi nisu imali uspeha. VJ je dovela specijalce, ratne veterane iz prošlih jugoslovenskih ratova, kao i nekoliko artiljerijskih oruđa.
Albanska artiljerija nastavila je da bombarduje pozicije VJ sa Maja Glave i Rase Košaresa. Međutim, tada se komanda VJ odlučuje na iznenadni kontranapad. Na dan 14. aprila vojnici VJ krenuli su u napad na Maja Glavu. Rastojanje između dva protivnička rova nije bilo veće od 50 metara. VJ nije uspela da u potpunosti zauzme Maja Glavu, ali je prekinula albansko artiljerijsko delovanje sa tog vrha. Na Maja Glavi front je stabilizovan, bez ikakvih promena na linijama do kraja rata.
Tokom aprila na Rase Košaresu nije bilo nikakvih promena na linijama fronta i obe strane su trpele značajne gubitke. Vojnici VJ zbog artiljerijskog delovanja, a Albanci zbog neuspelih juriša pokušavajući da slome odbrambenu liniju VJ.
NATO napadi
Kasnije, tokom maja, vodile su se krvave bitke između naše vojske i terorista, ali većih pomeranja linije fronta nije bilo. Tokom noći između 10. i 11. maja NATO avijacija je bacila zabranjene kasetne bombe na vojnike VJ koji su napadali terorističke pozicije ispod Rase Košaresa, ubivši osam vojnika i jednog oficira, a ranivši preko 40.
Sredinom maja vodile su se velike bitke na vrhu Mrčaj koji je zauzet od strane VJ, dok su teroristi pretrpeli velike gubitke. Tzv. OVK je morala da se povuče sa tih položaja i naša vojska je, zauzevši taj položaj, preuzela taktičku prednost na terenu za koordinaciju artiljerijske vatre. Taj uspeh je Vojsci Jugoslavije dozvolio stabilizovanje terena i zadržavanje napadača van linija odbrane. Krvava bitka na Košarama trajala je sve do 10. juna bez velikih promena.
Na strani terorista ratovali i stranci
Tokom bitke na Košarama poginulo je 108 pripadnika VJ (18 oficira i podoficira, 50 redovnih vojnika, 13 rezervista, 24 dobrovoljca). S druge strane, zvanični gubici tzv. OVK su oko 200 mrtvih, ali smatra se da ih je bilo mnogo više. Zvanične informacije govore o tri strana državljanina koji su poginuli boreći se na albanskoj strani: dva NATO vojnika - Francuz Arno Pjer (28) i Italijan Frančesko Đuzepe Bider (38) kao i Murad Muhamed Alija iz Alžira.