Neprihvaćenost od vršnjačke grupe: Kojim sve rizicima su izložena deca
09.11.2020 | 19:22 >> 08:05
Odbačeni od društva, adolescenti se okreću lošim navikama, čime povećavaju opasnonst od nastanka mnogih bolesti
Tinejdžeri koji nisu popularni u društvu i koji su odbačeni od svojih vršnjaka, tokom života imaju povećan rizik od razvoja bolesti srca, krvnih sudova, dijabetesa, ali i mentalnih problema, ističu srpski stručnjaci.
Ovim problemom se bave i svetski naučnici, koji su dobili slične rezultate u svojim studijama.
Jer potreba za pripadanjem nekoj vršnjačkoj grupi vrlo je izražena u adolescentskom dobu. U ovom periodu menja se odnos prema roditeljima i, po pravilu, drugovi postaju važniji od ukućana. Mladim osobama postaje najvažnije da ih prihvate vršnjaci, zbog čega im se u glavi vrzmaju pitanja: “Da li sam dovoljno zanimljiv?”, “Pivlačan?” i ono najvažnije – “Popularan?”.
A, upravo negativna iskustva i odbačenost od društva u ovom periodu mogu da utiču na zdravlje tokom čitavog života, ističe za “24sedam” kardiolog Aleksandra Aranđelković.
Faktori rizika
Kako objašnjava, “svaki čovek, koji ima socijalne probleme, dolazi u situaciju da se upušta u rizična ponašanja, što su faktore rizika, čime se šansa za oboljevanje u kasnijem životu povećava”.
– To podrazumeva da se tinejdžeri i mladi ljudi, usled neprihvaćenosti, okreću lošim navikama, poput prekomernog unosa hrane. Takođe, nije retkost da utehu traže i u alkoholu i cigaretama, što može dovesti do problema sa srcem. Na primer, abnormalni rad tog organa, ali može da sve to bude uslov za razvoj dijabetesa. Odbačenost i usamljenost same po sebi, kao izolovani razlog, ne mogu da doprinesu razvoju ovih bolesti, ali sa ovim udruženim faktorima znatno mogu da utiču na zdravstveno stanje – objašnjava ona.
Slično misli i kolega dr Aranđelković, prof. dr Miljko Ristić, čuveni srpski kardiohirurg, koji za naš portal kaže da “stres i negativna iskustva u ovom dobu znatno utiču na rad srca”.
Nedostojni ekipe
Kako biti prihvaćen u društvu, uklopiti se u ekipu i biti omiljen u odeljenju, pitanja su koja muče veliki broj tinejdžera. Pa ipak, da traumatična iskustva u ovom prelaznom periodu razvoja ne utiču samo na fizičko stanje, već i na psihičko zdravlje, objasnila je psiholog Aleksandra Janković, koja je za naš portal navela da “neprihvaćenost od vršnjačke grupe može razviti osećaj niže vrednosti”.
– To adoslescentsko doba jeste nešto što obeležava njihov period odrastanja, ali i ceo život. Ako na vreme nisu dobili adekvatnu potvrdu od vršnjaka da su “dostojni” ekipe, kasnije ove osobe mogu razviti velike frustracije, koje im mogu obeležiti preostale godine života – navodi ona i precizira koje su to najčešće posledice:
– One su jasno vidljive u ponašanju – te osobe se prave važne, mogu da budu arogantne prema drugima, pa čak i narcistički nastrojene. Svakako, to zavisi od tipa ličnosti, pa ima i onih koji će upasti u depresiju i imati strah od socijalizacije. Jednostavno, stigmatizacija je nešto što deca od 13-14 godina ne mogu da razumeju i ne znaju kako da odreaguju na nju. Te snažne emocije se onda i telesno manifestuju – kaže ona.
Međutim, prema Jankovićevim rečima, sve se može prevazići.
– Ako se se na vreme prepozna problem i osoba radi na sebi, svojim sumnjama i strahovima. Prvo je potrebno da se utvrdi uzrok, a onda se postepeno boriti sa njegovim posledicama – zaključuje ona.
Švedska studija
Istovremeno, ovim problemom bavila se i grupa naučnika iz Stokholma, Švedska, koji su u svom istraživanju naveli da “trinaestogodišnjaci koji nisu bili previše popularni među vršnjacima u odrastanju, “imaju povećan rizik od razvoja bolesti cirkulatornog sistema u kasnijem životu”. Kako je CNN preneo, “to uključuje veći rizik za stanja kao što su sužene i očvrsle arterije, abnormalni rad srca, koji utiče na normalno funkcionisanje srca i krvnih sudova”.
– Iako to mnogi ne shvataju, status vršnjaka jedan je od najsnažnijih predviđača kasnijih psiholoških i zdravstvenih ishoda, čak i decenijama kasnije – rekao je Mič Prinštajn, ugledni profesor psihologije i neuronauke Univerzitetu Severne Karoline, a koji je komentarisao ovu švedsku studiju.
On je čak naveo da je još “nekoliko ranijh studija otkrilo da naša dopadljivost među vršnjacima u osnovnoj školi, snažnije određuje životne ishode od inteligencije, roditeljskog prihoda, školskih ocena i postojećih fizičkih bolesti“.