Šta uraditi sa nekoliko hiljada evra: Oročena štednja više "ne radi", ali tu su investicioni fondovi

23.08.2021

05:38 >> 08:50

0

Štednja u banci je već neko vreme gotovo jednako gubljenje novca kao da ga držite u slamarici, s malo novca ne može se započeti nikakav ozbiljniji biznis,

Šta uraditi sa nekoliko hiljada evra: Oročena štednja više "ne radi", ali tu su investicioni fondovi
Copyright 24sedam/Profimedia/Pixabay

Jeftini krediti koje danas dobijamo u banci i, generalno, jeftin novac kojim su nafilovani finansijski sistemi širom sveta kao lek za ekonomsku krizu, imaju i svoju tamnu stranu. Jedan primer je kamata koja se dobija na oročenu štednju u bankama.

Ne tako davno, ona je bila i više od 10 odsto godišnje u evrima, a danas se na 100 evra, oročenih na tri godine, dobija između 0,17 i 1,7 odsto. Ako se zna da je inflacija u evrozoni 1,9 odsto, a u Srbiji (koja ima praktično zakucan kurs evra) trenutno 3,3 odsto, jasno je da se tako samo sporije gubi vrednost ušteđevine nego da stoji kod kuće “u slamarici”.

Srećom, postoji još nekoliko mogućnosti, a jedna se zove – investicioni fondovi.

Premalo za biznis i berzu, ostaje nam…

Sa nekoliko hiljada evra ušteđevine može se razmišljati o pokretanju nekog biznisa, ali već smo pisali o tome da je to sa manje od 5.000 evra nemoguće, pod uslovom da se radi o legalnom poslovanju (sa plaćanjem svih poreza i dažbina) i bez neke druge imovine – lokala, mašina i slično. Za investiranje ostaje berza, odnosno akcije i hartije od vrednosti.

Srećom, to više ne mora da bude samo domaća, već se mogu kupovati akcije bilo koje kompanije listirane bilo gde u svetu, kao i neke domaće i strane hartije od vrednosti. Kada dođemo do berze, otvaraju nam se tri načina da investiramo naših dragocenih nekoliko hiljada evra.

Možemo da se oprobamo sami, preko mnogih platformi za trgovanje. To je u startu najjeftinija, a na kraju, u 99 odsto slučajeva, najskuplja opcija. Za berzu i berzanske papire ipak je potrebno znanje i iskustvo, a sve to zahteva i trud i vreme, koje verovatno nemamo (ili bismo već bili imućni). Ako smo racionalni, ostaju nam u ponudi samo profesionalci, bilo da idemo preko nekog od srpskih brokerskih kuća ili investicionih fondova.

Kako bi to trebalo da ide na berzi preko brokera, 24sedam je već pisao u nekoliko navrata, a sada govorimo o investicionom fondovima. Za njih vam ne treba desetak hiljada evra, što je neka najmanja svota za ozbiljnije trgovanje na berzi jer, recimo, za samo jednu akciju “Koka-Kole” treba vam gotovo 50 evra, a za “Epl” više od 126.

Od štednje u bankama danas stiže samo sića, Foto: Pixabay

Ali zato možete kupiti investicione jedinice nekog od 18 investicionih fondova u Srbiji, kojima upravlja neko od pet društava za upravljanje. Nema nekog minimuma za ulaganje, a suma koja se uloži, u dinarima ili evrima, podeli se sa trenutnom cenom investicione jedinice.

Nema ni ulazne naknade, ali godišnji trošak postoji – zove se provizija za upravljanje i iznosi i do nekoliko procenata, a pri “izlasku” iz fonda, odnosno prodaji investicionih jedinica, državi se plaća 15 odsto poreza na kapitalnu dobit.

Mali “vlasnik” globalnih firmi

Uz odluku da investiramo novac preko investicionih fondova moramo doneti bar još dve – u koji, odnosno kakav fond, i na koliko dugo. U zavisnosti od toga u šta ulažu novac koji im je poveren, investicioni fondovi se dele na fond očuvanja vrednosti imovine, fond prihoda, balansirani fond i fond rasta vrednosti imovine. Fond očuvanja vrednosti ulaže u kratkoročne dužničke hartije od vrednosti i novčane depozite.

Zbog toga ovi fondovi imaju najmanju stopu rizika, jer državne obveznice su siguran prihod, ali imaju i najniži prinos, odnosno profit. Ulaganje u ovakav fond obično donosi malo više od kamate na oročenu štednju u bankama (i to kada su kamate normalne, a ne ovako niske kao sada).

Fond prihoda ulaže najmanje 75 odsto svoje imovine u dužničke hartije od vrednosti, a zbog onih ostalih 25 odsto ima nešto viši rizik, ali i potencijalno viši prinos. Zarada ovde zavisi od kretanja kamatnih stopa.

Sledeći fond, fond prihoda, takođe nosi nešto veći rizik od ulaganja u fond očuvanja vrednosti imovine.

Balansirani fond ulaže najmanje 85 odsto imovine u vlasničke i dužničke hartije, s tim što u dužničke hartije od vrednosti ulaže najmanje 35, a najviše 65 odsto ukupne imovine. Za ovakve fondove smatra se da nose umerenu stopu rizika i donose umerene prihode.

Inajprostiji mali biznis zahteva ne tako malo ulaganje, Foto: Pixabay

Najviši prinosi potencijalno su kod, po prirodi ulaganja, najrizičnije vrste fondova – fonda rasta vrednosti imovine. Ovakvi fondovi ulažu najmanje 75 odsto vrednosti imovine u vlasničke hartije od vrednosti, odnosno akcije. Ovakvi akcijski fondovi su po pravilu promenljivije vrednosti od mešovitih, novčanih i fondova obveznica.

Zbog većeg rizika prinos može u određenom periodu da bude i negativan, tj. da se bude “u minusu”, pre nego što se trend ponovo okrene naviše i ponovo zarađuje. Zbog toga i donosimo onu drugu ili treću odluku – koliki nam je, kako to kažu profesionalci, “horizont ulaganja”.

Za ove fondove preporučuje se period investiranja, odnosno štednje, od bar pet godina. U slučaju mešovitog fonda taj rok je manji, oko tri godine, a za kraći rok tu su novčani fondovi.

Kakvo je stanje

Ukupna imovina otvorenih investicionih fondova sa javnom ponudom u Srbiji je na kraju 2020. godine iznosila nešto manje od 52 milijarde dinara (442 miliona evra). U kriznoj godini u kojoj je i ekonomiju i budžete građana snažno udarila pandemija kovida 19 neto povećanje imovine fondova bilo je 7,3 milijarde dinara (62 miliona evra), što je za oko 50 odsto manje nego što je bio rast u pretpandemijskoj 2019. godini.

Pročitatje još:

Prosečna stopa prinosa investicionih fondova se razlikovala prevashodno od vrste fonda. Akcijski i balansirani fondovi su nakon velikog pada u vreme globalne finansijske krize 2008. godine imali konstantan rast sve do novog sloma prošle godine. Za razliku od njih, novčani fondovi su imali konstantan rast u celom periodu. Naravno, brojke se razlikuju od fonda do fonda, čak i kod istog društva za upravljanje.

Tako su negde procenti profitabilnosti rada u poslednjih godinu dana blagom “minusu”, a negde su i u povećem plusu – više do 25 odsto. Imamo primer jednog DZU, gde je u jednom fondu, mereći poslednjih pet godina, jedan fond u minusu četiri odsto, a drugi u plusu 40 odsto.

Zbog toga ne treba zaboraviti – svako investiranje sa sobom nosi rizik, bilo da se radi o ulaganju u svoj biznis, bilo da se investira na berzi. Ko je “alergičan” na rizik, neka ostavi pare u banci, pa ma koliko simbolično mala kamata bila.

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike