Rat na Bliskom istoku i cena svakodnevice: Zašto svaki sukob u Persijskom zalivu na kraju stiže i do Srbije

09.03.2026 | 19:30

Autor: D.M.

Energetska tržišta, transport, poljoprivreda i inflacija povezani su u isti lanac – zato kriza u jednom delu sveta često vrlo brzo postaje problem i za potrošače u Evropi.

Copyright ilustracija

Kada god Persijski zaliv uđe u rat, svet ne gleda samo u mapu fronta već i u tabelu sa cenom nafte. Razlog je jednostavan – energija iz tog regiona i dalje je jedna od glavnih arterija svetske ekonomije. Zbog toga sukobi na Bliskom istoku retko ostaju regionalni problem. Oni vrlo brzo postaju pitanje cena goriva, transporta i hrane širom sveta.

Persijski zaliv i Hormuški moreuz predstavljaju jednu od najvažnijih energetskih kapija planete. Kroz taj uski morski prolaz prolazi ogroman deo globalne trgovine naftom i gasom, pa svaki ozbiljan bezbednosni rizik momentalno izaziva reakciju na svetskim tržištima. Investitori, kompanije i države tada počinju da računaju na mogućnost poremećaja u snabdevanju, što gotovo uvek dovodi do rasta cena energenata.

Takva reakcija tržišta nije samo finansijska spekulacija, već refleks sistema koji pokušava da se prilagodi potencijalnom smanjenju ponude. Kada postoji opasnost da će transport nafte biti otežan ili prekinut, cena energenata automatski raste jer tržište pokušava da uravnoteži ponudu i potražnju.

Energetska ekonomija kao globalni domino

U savremenoj ekonomiji energija je osnovni pokretač gotovo svih sektora. Od transporta i industrije do poljoprivrede i proizvodnje hrane, cena energije predstavlja jednu od ključnih varijabli.

Zbog toga se svaki skok cene nafte vrlo brzo preliva na druge segmente privrede. Kada energenti poskupe, poskupljuju i transport, proizvodnja i logistika. Kompanije se tada suočavaju sa većim troškovima poslovanja koje često pokušavaju da nadoknade kroz više cene proizvoda i usluga.

Energetske krize gotovo nikada ne ostaju samo energetske – one vrlo brzo postaju inflacione. Rast cene energije podiže troškove čitavog ekonomskog sistema i pokreće lanac poskupljenja koji se na kraju vidi u cenama svakodnevnih proizvoda.

Profimedia
 

 

Zašto gorivo uvek reaguje prvo

Gorivo je obično prvi sektor u kome se vidi efekat globalnih kriza. Cena nafte formira se na svetskim tržištima, pa čak i zemlje koje imaju stabilno domaće tržište ne mogu potpuno da izbegnu uticaj globalnih promena.

U Srbiji, kao i u većem delu Evrope, cena goriva zavisi od međunarodnog tržišta nafte, kursa valuta i poreza. Kada cena barela na svetskim berzama naglo poraste, rafinerije i distributeri moraju da nabavljaju skuplju sirovinu, što se posle određenog vremena reflektuje i na cene na pumpama.

Država može privremeno da ublaži nagle skokove kroz regulatorne mere, ali dugoročni trendovi na globalnom tržištu teško mogu biti potpuno neutralisani. Ako se kriza na Bliskom istoku produži, rast cene goriva gotovo je neizbežan scenario.

Poljoprivreda kao skrivena žrtva energetskih kriza

Manje očigledna, ali jednako važna posledica energetskih kriza jeste njihov uticaj na proizvodnju hrane. Poljoprivreda je snažno zavisna od energije – od goriva za mehanizaciju do proizvodnje đubriva i transporta hrane.

Kada energenti poskupe, automatski rastu i troškovi proizvodnje hrane. Poljoprivrednici plaćaju skuplje gorivo, skuplje đubrivo i skuplji transport. U takvim okolnostima proizvođači često nemaju drugu opciju osim da povećaju cenu proizvoda kako bi održali proizvodnju.

U prethodnim globalnim energetskim krizama već se pokazalo da rast cena nafte gotovo uvek posle određenog vremena dovodi i do rasta cena hrane.

Tanjug/AP Photo/Ramon Espinosa
 

 

Globalni efekat „uvozne inflacije“

Za zemlje poput Srbije posebno je važan fenomen takozvane uvozne inflacije. To je situacija u kojoj rast cena dolazi spolja – iz globalnih tržišta energije, hrane ili transporta.

Kako je srpska ekonomija povezana sa evropskim i svetskim tržištem, globalni potresi se relativno brzo prenose i na domaće tržište. To ne znači da će svaki rast cene nafte automatski izazvati drastično poskupljenje u Srbiji, ali dugotrajan rast energenata gotovo uvek ima posledice.

Upravo zato ekonomski analitičari pažljivo prate razvoj situacije na Bliskom istoku. Stabilnost tog regiona ima direktan uticaj na globalnu ekonomiju, a samim tim i na cene koje na kraju plaćaju potrošači.

Kako država pokušava da ublaži udar

U takvom globalnom okruženju, Vlada Srbije pokušava da ograniči posledice koje bi energetska kriza mogla da ima po domaće tržište. Na vanrednoj sednici doneta je odluka o privremenoj zabrani izvoza sirove nafte, dizela i benzina.

Ova mera, koja ostaje na snazi do 19. marta, ima jasan cilj – da se sačuvaju domaće zalihe i spreči scenario u kojem bi naftne kompanije, vođene višim cenama na međunarodnom tržištu, energente izvozile tamo gde mogu ostvariti veću zaradu.

Ministarka rudarstva i energetike Dubravka Đedović Handanović objasnila je da je suština ove odluke zaštita domaćeg tržišta od nestašica i naglog skoka cena u trenutku kada globalno tržište energenata prolazi kroz snažne poremećaje.

Drugim rečima, država pokušava da privremeno „zatvori ventil“ kroz koji bi energetska kriza mogla da se prelije na domaće tržište.

Inflacija i kamate – lanac koji svi osećaju

Ekonomista Ljubodrag Savić upozorava da bi potpuno prepuštanje cena tržištu u trenutku globalne krize moglo da izazove lančani efekat u čitavoj ekonomiji.

Gorivo je jedna od osnovnih infrastrukturnih cena – ono utiče na transport, proizvodnju i gotovo svaku privrednu delatnost. Zbog toga nagli rast cena energenata često predstavlja okidač za širu inflaciju.

Ako inflacija značajno poraste, centralne banke obično reaguju povećanjem referentnih kamatnih stopa, što automatski podiže i kamate na kredite građanima. Rast Euribora i Belibora direktno povećava rate stambenih i potrošačkih kredita koji imaju promenljive kamatne stope.

U tom smislu, zabrana izvoza predstavlja pokušaj države da spreči scenario u kojem bi globalni energetski šok prerastao u širu finansijsku krizu.

Kupovina vremena u globalnoj krizi

Odluka da zabrana izvoza traje do 19. marta pokazuje da država pokušava da „kupi vreme“ dok se ne vidi u kom pravcu će se razvijati situacija na globalnim tržištima.

Srbija je snažno ekonomski povezana sa Evropskom unijom, pa kriza koja pogađa evropsku ekonomiju gotovo uvek ima posledice i po domaće tržište. Energetski poremećaji u Evropi zato predstavljaju i potencijalni izazov za srpsku privredu.

U svetu duboko povezanih tržišta, ratovi u energetskim regionima retko ostaju udaljeni geopolitički događaji. Oni vrlo brzo postaju deo svakodnevne ekonomije, jer cena energije oblikuje cenu transporta, industrijske proizvodnje i hrane.

Zato se razvoj situacije na Bliskom istoku danas ne prati samo kroz vojnu i diplomatsku prizmu. On je istovremeno i barometar globalne ekonomije, čije promene mogu da se osete daleko od linija fronta – na tržištima, u budžetima država i u svakodnevnim troškovima građana.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam