Mišković duplirao profit, ali Matijević drži tron
30.06.2025 | 11:04
Najvećih sedam kompanija domaće mesne industrije zadržalo svoje liderske pozicije, a najveći uzlet imao "Juhor"
"Sedam veličanstvenih" srpskog mesnog sektora, pokazali su da čvarak i šunka u Srbiji ne izlaze iz mode, ali i da evropski trendovi zdravijih i održivijih alternativa još dugo neće biti deo srpske trpeze, kaže analiza domaćeg mesno-prerađivačkog tržišta Blumberg Adrije.
U Srbiji se preradom i konzerviranjem mesa bavi više od 800 firmi ali one na vrhu se ne menjaju i tu caruju IM Matijević, Karneks (Carnex), Neoplanta, Juhor (Yuhor), Zlatiborac, Agro-papuk i Đurđević.
Za razliku od trgovinskih lanaca, koji su pretežno prešli u ruke stranih vlasnika, srpska klaničko-prerađivačka industrija je i nakon privatizacije ostala čvrsto u rukama domaćeg kapitala.
Proizvodnjom i preradom mesa, od slanine i čvaraka do pršute, šunke, kobasica i parizera, već dugi niz godina uspešno upravljaju najznačajnija imena srpskog biznisa – Kostić, Mišković, Matijević...
Ukupna neto dobit sedam vodećih kompanija u mesnoj industriji Srbije u 2024. godini iznosila oko 3,23 milijarde dinara (27,5 miliona evra), što je tek neznatan rast od 0,97% u odnosu na prethodnu godinu. Ipak, iza ovog zbirnog, mršavog rasta, kriju se značajne promene na nivou pojedinačnih firmi.
Najveće iskorak napravio je Juhor, u vlasništvu Delta Holdinga Miroslava Miškovića, koji je gotovo duplirao svoju neto dobit – sa 181 miliona u 2023. godini, na 375 miliona dinara (3,2 miliona evra) u prošloj godini.
I Zlatiborac, ponos Mačkata, imao je odličnu godinu, sa profitom od 726 miliona dinara (6,2 miliona evra). To je čak 7% više nego 2023. godine. Sa ovakvim poslovnim rezultatom Zlatiborac je prošlu godinu završio kao druga najprofitabilnija firma mesne industrije u Srbiji.
Neoplanta je takođe imala zapažen rast, sa 252 miliona dinara u 2023. na skoro 364 miliona(3,1 miliona evra) u 2024, što predstavlja povećanje od više od 44%. Ovaj rezultat pozicionira Neoplantu među tri najbrže rastuće kompanije u sektoru, odmah iza Juhora i Zlatiborca.
Rast beleži i Karneks, deo imperije porodice Kostić, koji je povećao neto dobit sa 325 na 380 miliona dinara (3,2 miliona evra), odnosno za 17%.
Nasuprot tome, Agro-papuk je zabeležio ozbiljan pad zarade sa 458 na svega 114 miliona dinara (0,98 miliona evra).
I Matijević, treću godinu za redom, beleži pad zarade. U 2024. godini kompanija Petra Matijevića ostvarila je neto profit od 1,2 milijarde dinara (10,2 miliona evra), što je gotovo identično rezultatu iz prethodne godine, ali upola manje u odnosu na 2022.
Po profitu, ipak, dominira Matijević
No, uprkos padu, Matijević i dalje predvodi listu mesara po neto dobiti. Đurđević je u 2023. zabeležio blagi gubitak od 175 hiljada dinara, dok je 2024. ostvario pozitivan neto rezultat od oko 61 milion dinara (0,5 miliona evra). Iako je ovo značajan skok u odnosu na prethodnu godinu, zbog relativno male veličine profita u poređenju sa drugim gigantima mesne industrije, uticaj Đurđevića na ukupan zbir neto dobiti ostaje ograničen.
Uprkos skromnom zbirnom rastu, podaci pokazuju da pojedini akteri uspešno odgovaraju na izazove tržišta i iznalaze prostor za rast čak i u uslovima visoke inflacije, ograničene kupovne moći i ispodprosečne potrošnje mesa po stanovniku.
Manji igrači mrse konce velikima
Što se tiče ukupnih poslovnih prihoda u 2024. godini, uprkos žestokoj konkurenciji, titula srpskog kralja mesa i lane je pripala Petru Matijeviću, koji je u biznis sa mesom ušao 1991. godine kada je otvorio zanatsko-trgovačku radnju MIM.
Matijević je 2024. godinu završio sa preko 23,4 milijarde dinara (19,7 miliona evra) poslovnih prihoda, što je blagi rast od 2,2% u odnosu na 2023, ali i dalje nešto slabiji rezultat u poređenju sa 2022, kada su prihodi kompanije iznosili 24,5 milijardi dinara.
Najviše su zablistali, u poređenju s godinom ranije, Miškovićev Juhor i Zlatiborac. Juhor je ostvario spektakularan skok prihoda od 14,3%, povećavši promet za preko 1,6 milijardi dinara, dok je Zlatiborac dodatno učvrstio svoje pozicije sa solidnim rastom od 8,2%. Neoplanta je takođe pokazala snagu sa rastom od 5,7%, dok je Agro-papuk zabeležio blagi pad.
Milenko Đurđević, drugu godinu zaredom pokazuje da i manji igrači mogu napraviti velike korake u industriji. Njegova mesna industrija je 720 miliona u 2023. skočila na preko 1,2 milijarde dinara (10,2 miliona evra), beležeći rast poslovnih prihoda od 78%.
Sa stanovišta tržišta, posmatrajući poslovne prihode ovih kompanija, vidimo da se u 2024. godini nastavio godišnji rast skoro identičnom stopom kao i u godini pre. Stopa rasta od 4,2% u 2024. rezultat je jakog rasta navedenih kompanija. Međutim, zabrinutost je donekle usmerena na vodeće kompanije kojima se prihodi ili smanjuju ili rastu nižom stopom.
"Zlatiborac" drži marže, Matijević se još ne oporavlja
Sa tačke gledišta profitabilnosti, industrija je uspela u 2024. da vrati prosečnu profitabilnost (bruto marža i EBITDA marža) na nivo iz 2022. godine, posle blagog pada u 2023. godini. Preciznije, prosečna bruto marža je 10,42%, a prosečna EBITDA marža 8,92% u 2024.
Ako bismo pojedinačno posmatrali kompanije, Matijević već dve godine ne može da povrati marže iz 2022, kada je bio rekorder sa 15,4% bruto marže i 13,9% EBITDA marže. Tokom 2023. marže su mu skoro prepolovljene, pa je tek prošle godine neznatno uspeo da ih uveća.
S druge strane, Zlatiborac dve godine zaredom, u 2024. i 2023, ostvaruje najveće marže (malo preko 18% za bruto i preko 16% za EBITDA), s tim da ih je uvećao u odnosu na 2022.
Agro-papuk posle naizgled svetle budućnosti poslovanja iz 2023. ostvario je najniže marže od cele grupe prošle godine. Marže Agro-papuka nisu prelazile 3,5% i 3% za ova dva pokazatelja.
Sve ostale kompanije su pratile trend tržišta – pad u 2023. i oporavak u 2024.
Manje robe, više sopstvene proizvodnje
Trend koji je prisutan kod posmatranih kompanija je da su skoro sve okrenute povećanju udela prihoda od proizvoda i usluga u ukupnim prihodima, a da prihodi od prodaje robe gube na doprinosu.
Konkretno, to znači da su kompanije okrenute sopstvenoj proizvodnji više nego prodaji robe – prosečan udeo prihoda od proizvoda i usluga je 76% u 2024. (rast sa 69% iz 2022.), a prihodi od prodaje robe učestvuju sa 17,2% (pad sa 22,3% iz 2022.).
Jedan od razloga za to možemo potražiti u kompanijama koje imaju najveće udele prihoda od prodaje robe, Matijević i Juhor sa oko 30% u 2024, jer ove dve kompanije imaju razgranatu mrežu maloprodajnih objekata gde pored osnovnih sopstvenih proizvoda prodaju i robu komplementarnu tim proizvodima.
Skuplje sirovine – veće cene i više zarade
Ako detaljnije pogledamo nabavku sirovina (trošak materijala, goriva i energije) i udeo ovih troškova u prihodima od proizvoda i usluga (kao dela prihoda sopstvene proizvodnje), vidimo da je taj udeo iz godine u godinu manji (sa 81% iz 2022. na 76% u 2024), što pokazuje da su volatilnost cena sirovina proizvođači prebacili na kupce, ali i dodajući svoju zaradu na to.
Dakle, povećanjem cena su uspeli da apsorbuju promene sirovina i ostvare dodatnu zaradu kojom su pokrivali ostale troškove – konačni rezultat je blagi rast profitabilnosti.
Od posmatrane grupe, Zlatiborac ima najveću razliku između troškova nabavke sirovina i prihoda od proizvoda i usluga u prošlog godini - 58% prihoda čine troškovi materijala (sirovina). Po ovom kriterijumu, Neoplanta i Karneks prate Zlatiborac sa 63%, odnosno 67%. Sve ostale kompanije imaju manju maržu u ovom pogledu (manju od 15%).
Veće plate kao odgovor na manjak radne snage
Da kompanije nisu brinule samo na svoju zaradu, govori i činjenica da su skoro sve povećale udeo troškova zarada u ukupnim prihodima. Pretpostavka je da je to delom i posledica sve oskudnije ponude radne snage na tržištu, pa su povećanjem plata pokušali da zadrže postojeće radnike.
Druga opcija je da je rast prihoda, samim tim i proizvodnje, iziskivao povećanje broja radnika. Pretpostavljamo da je kombinacija oba faktora uticala da se prosečan trošak zarada poveća na 10,6% poslovnih prihoda u 2024. sa 9,3% iz godine ranije.
Po ovom kriterijumu se, opet, izdvajaju Zlatiborac i Neoplanta sa najvećim udelom ovog troška – 16,6% i 14,8%, redom. To donekle može opravdati najveće ostvarene marže, prethodno navedene, jer su kompanije sa najvećim opterećenjem sa strane troška zaposlenih.
BONUS VIDEO