Manji stan - veća ušteda? Otkriveno da li od kvadrature zavisi hoćete li imati više novca
30.01.2026 | 22:14
Evo sa čim se zaista suočavate
Kada deca odrastu i osamostale se, mnogi penzioneri počinju da razmatraju preseljenje iz većeg porodičnog stana u manji prostor, najčešće jednosoban stan ili garsonjeru. Takva odluka se često zasniva na pretpostavci da manja kvadratura automatski znači niže troškove, jednostavnije održavanje i manje obaveza u svakodnevnom životu.
Ipak, praksa pokazuje da stvari nisu tako jednostavne. Finansijska ušteda, koja je najčešći motiv za selidbu, često je manja nego što se očekuje. Razlika u mesečnim računima između trosobnog i jednosobnog stana neretko je simbolična, a kada se u računicu uključe troškovi selidbe, prilagođavanja novog prostora, renoviranja ili kupovine nameštaja, planirani benefiti brzo se izgube.
Za starije ljude dom nije samo nekretnina, već mesto koje nosi emotivnu težinu. U tim zidovima su se gradili porodični odnosi, rasla deca, obeležavali praznici i stvarale navike koje traju decenijama. Preseljenje tada ne znači samo promenu adrese, već i rastanak sa delom lične istorije, što može biti psihološki veoma zahtevno.
Suprotno uvreženom mišljenju, manji stan ne garantuje veću udobnost. Sa godinama se povećava potreba za mirom, privatnošću i ličnim prostorom. Veći stan omogućava povlačenje u drugu sobu, tišinu za odmor ili prostor za hobi, dok su u garsonjeri takve mogućnosti svedene na minimum. Dugotrajna bliskost u ograničenom prostoru može postati naporna, naročito za parove koji većinu vremena provode zajedno.
Život u istom kraju tokom dužeg vremenskog perioda stvara snažan osećaj pripadnosti. Poznate ulice, prodavnice, komšije i sitne svakodnevne interakcije čine važnu mrežu podrške. Selidbom se te veze prekidaju, a u poznijim godinama stvaranje novih odnosa često je znatno teže.
Kirije konačno pale, ali i dalje bole džep: Evo koliko danas košta zakup stana u Beogradu
Veći stan je ujedno i prirodno mesto okupljanja porodice i prijatelja. Dolasci dece i unučadi, porodična druženja i posete imaju ključnu ulogu u očuvanju društvenog i emocionalnog zdravlja. U manjem prostoru takva okupljanja su ograničena, što može dodatno pojačati osećaj usamljenosti.
Zbog svega toga, odluku o selidbi ne treba donositi isključivo na osnovu finansijskih kalkulacija. Kvadratura nije samo broj, već i osećaj slobode, komfora i kvaliteta svakodnevnog života. Ako veći stan i dalje pruža sigurnost i mir, njegova vrednost često prevazilazi skromnu novčanu uštedu.
S druge strane, ukoliko potreba za promenom dolazi iz iskrene želje za drugačijim i kvalitetnijim životom, preseljenje može biti dobar i osnažujući korak. Najvažnije je da se takva odluka donese promišljeno, uz racionalnu procenu, ali i sa jasnim razumevanjem sopstvenih emotivnih potreba.
Bonus video: