Nove crne prognoze čoveka koji je predvideo svetski finansijski krah 2007. godine: Stiže "majka svih kriza"

22.07.2021

18:15 >> 19:25

0

Razvijene zemlje i tržišta u razvoju ulaze na nepoznatu teritoriju sporog rasta i visoke inflacije u kombinaciji sa ekstremnim nivoima zaduženosti, što je,

Nove crne prognoze čoveka koji je predvideo svetski finansijski krah 2007. godine: Stiže "majka svih kriza"
Copyright Profimedia

Nurijel Rubini, ekonomista koji je zbog svojih prognoza dobio nadimak Doktor Propast (Dr Dooom), predvideo je do detalja finansijsku krizu 2007-2008. godine, a sada je u novom članku, koji je napisao za portal neprofitne organizacije “Proyect Syndicate”, najavio tzv. stagflacionu dužničku krizu.

U tom tekstu Nurijel Rubini je pesimističniji nego što je bio kada je najavljivao finansijsku krizu iz 2008. Mnogi su tada pričali da preteruje, dok njegova predviđanja nije nadmašila stvarnost.

Pročitajte još

– U aprilu sam upozorio da bi današnja izuzetno labava monetarna i fiskalna politika u kombinaciji sa nizom negativnih šokova u ponudi mogla da rezultira stagflacijom u stilu sedamdesetihih, što znači visoku inflaciju uz recesiju. U stvari, danas je rizik čak veći nego što je bio tada – napisao je on na početku članka.

“Usporena olupina voza”

Rubinijeva ključna teza sada je da su godine stimulativne fiskalne i monetarne politike dovele globalnu ekonomiju do usporavanja tempa – što je uporedio sa “usporenom olupinom voza” koja ide prema kombinaciji usporenog privrednog rasta i visoke inflacije. Takvu stagflaciju već smo videli sedamdesetih godina prošlog veka, podseća Rubini, ali sada smo sa njom suočeni uz veliki broj dugova, što će centralne banke dovesti u nemoguću poziciju.

Nurijel Rubini; AP Photo/Luca Bruno

– Tokom finansijske krize 2007-2008, veliki dug (privatni i javni) doveo je do ozbiljne dužničke krize, a recesija koja je usledila dovela je do niske inflacije, ako ne i potpune deflacije. Zahvaljujući kreditnoj krizi, došlo je do makrošoka agregatne potražnje, dok su današnji rizici na strani ponude. Ostale su nam najgore posledice stagflacije sedamdesetih i perioda između 2007. i 2010. Dug je mnogo veći nego tih sedamdesetih, a kombinacija labavih ekonomskih politika i negativnih šokova u ponudi preti da podstakne inflaciju, a ne deflaciju, što su savršeni uslovi za majku stagflacionih dužničkih kriza u narednih nekoliko godina – smatra on.

Razvijene zemlje i tržišta u razvoju ulaze na nepoznatu teritoriju sporog rasta i visoke inflacije u kombinaciji sa ekstremnim nivoima zaduženosti. To nije zabeleženo u savremenoj ekonomskoj istoriji, jer stagflacija, po pravilu, ne dolazi uz dužničku krizu.

Već su očigledni znaci upozorenja

Prema njegovim rečima, labava monetarna i fiskalna politika nastaviće da “puni imovinske i kreditne balone”. Znakovi upozorenja već su očigledni – veoma velika razlika između cena i zarade na deonicama, niske premije rizika, previsoke cene kuća i tehnološke imovine, razvoj kripto sektora, visoki korporativni dugovi, kolateralizovane dužničke obaveze, privatni kapital i neodrživa trgovina na dan.

– U jednom trenutku ovaj bum će kulminirati u „Minskijev trenutak“, tj. iznenadni kolaps vrednosti imovine, dok će centralne banke biti prisiljene na strožu monetarnu politiku, koja će pokrenuti propast i krah – predviđa Rubini.

Profimedia

Do tada će iste labave politike koje utiču na rast cena nekretnina i dalje podsticati inflaciju potrošačkih cena, stvarajući uslove za stagflaciju pri svakom narednom negativnom šoku ponude. Takvi šokovi, kako kaže, mogli bi da uslede zbog obnovljenog protekcionizma, demografskog starenja u naprednim ekonomijama i zemljama u razvoju, imigracionih ograničenja u naprednim ekonomijama, preusmeravanja proizvodnje u regione sa visokim troškovima ili zbog balkanizacije globalnih lanaca snabdevanja.

“Recept za makroekonomske poremećaje je potpun”

– Šire gledano, kinesko-američko razdvajanje preti da fragmentira globalnu ekonomiju u trenutku kada klimatske promene i pandemija kovida 19 guraju nacionalne vlade ka dubljem oslanjanju na sebe. Ako se ovome dodaju sve češći sajber-napadi na kritičnu infrastrukturu i društvene i političke reakcije protiv nejednakosti, recept za makroekonomske poremećaje je potpun – smatra ekonomista, i dodaje:

– Da stvar bude još gora, centralne banke su faktički izgubile svoju nezavisnost, jer im je ostavljeno malo izbora za monetizaciju masovnih fiskalnih deficita radi sprečavanja dužničke krize. Kako su se povećali i javni i privatni dugovi, i one su upale u dužničku zamku, a kako inflacija bude rasla tokom narednih nekoliko godina, centralne banke će se naći pred dilemom. Ako počnu postepeno da ukidaju nekonvencionalne kamate i da povećavaju kamatne stope u borbi protiv inflacije, rizikovaće da izazovu masovnu dužničku krizu i ozbiljnu recesiju, a ako zadrže labavu monetarnu politiku, rizikovaće dvocifrenu inflaciju i duboku stagflaciju kada se pojave sledeći negativni šokovi ponude.

Profimedia

Čak i u slučaju drugog scenarija, ne bi mogla da se spreči dužnička kriza. Iako nominalni državni dug sa fiksnom kamatnom stopom u naprednim ekonomijama može delimično da se ukloni neočekivanom inflacijom (kao što se dogodilo sedamdesetih), to ne bi uticalo na dugove na tržištima u nastajanju denominovane u stranoj valuti.

– Stvarni troškovi dugoročnog zaduživanja u početku mogu opasti ukoliko inflacija neočekivano poraste, a centralne banke i dalje budu daleko iza krive. Međutim, s vremenom će na povećanje ovih troškova uticati tri faktora. Prvo, veći javni i privatni dugovi povećaće raspon između državnih i privatnih kamatnih stopa. Drugo, porast inflacije i produbljivanje neizvesnosti povećaće premije inflatornog rizika. I treće, rastući indeks bede, spoj inflacije i stope nezaposlenosti na kraju će zahtevati „Volkerov trenutak“ – predviđa ekonomista.

Antiinflaciona politika vodi u depresiju

Kada je bivši predsedavajući Upravnog odbora Federalnih rezervi Pol Volker povećao stope kako bi se izborio sa inflacijom 1980-1982, rezultat su bili ozbiljni dvostruki pad recesije u SAD i dužnička kriza. Ali sada je globalni dug tri puta veći nego početkom sedamdesetih, pa bi bilo koja antiinflaciona politika vodila u depresiju, a ne u ozbiljnu recesiju.

Pročitajte još

– U ovim uslovima centralne banke će se kajati šta god da urade, a vlade će biti polunesolventne i zbog toga neće biti u mogućnosti da spasu banke, korporacije i domaćinstva. Omča propasti suverenih država i banaka u evrozoni nakon globalne finansijske krize ponoviće se širom sveta, uvlačeći u kovitlac domaćinstva, korporacije i banke u senci. Kako danas stvari stoje, ovaj tempo usporenog voza deluje neizbežno – zaključuje Rubini.

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike