Teslin prijatelj doneo telefon: Kako je u Beogradu obavljen prvi telefonski razgovor
16.03.2021 | 07:09 >> 09:22
Samo sedam godina posle pronalaska Grahama Bela, Panta Mihajlović instalirao je prvu liniju u Srbiji
Beograd je dobio prvu telefonsku liniju na današnji dan pre 138 godina, samo sedam godina nakon što je Graham Bel patentirao telefon. “Stanica” je bila smeštena između zgrada na uglu Bulevara kralja Aleksandra i inženjerske kasarne na Paliluli.
Godinu dana ranije, prijatelj Nikole Tesle, srpski inženjer i pionir na polju telekomunikacija Panta Mihajlović, dobio je koncesije za uvođenje telefona u Srbiji.
Te 1883. godine, stranice istorije ispisali su tadašnji ministar vojni i kapetan palilulske žandarmerijske stanice, koji su vodili prvi telefonski razgovor. Razgovor je vođen na udaljenosti od 300 metara, u Takovskoj ulici.
Istorijski podaci svedoče da ministar nikako nije mogao da veruje da je uopšte moguće “čuti ljude koji nisu tu” i da je sve vreme pregledao prostoriju, da nađe “prevaranta” i Mihajlovićevog pomogača. Kada je shvatio da nije reč o obmani, pristao je da razgovara.
Ubrzo je o svemu obavešten i kralj Milan Obrenović. Kasnije je i on koristio telefon, i tada je izdao nalog Skupštini da izdvoji u budžetu sredstva za uvođenje ove naprave širom zemlje. Međutim, Skupština je taj predlog odbila.
15.03.1883 Beograd je dobio prvu"telefonsku stanicu", 7 godina posle pronalaska telefona. Prvi telefonski razgovor su vodili ministar vojni i kapetan palilulske žandarmerijske stanice.Koncesije za uvođenje telefona u Srbiji je 1882. dobio Panta Mihajlović, prijatelj Nikole Tesle. pic.twitter.com/oncuPtT3u8
Mihajlović je kasnije instalirao još dve linije: povezao je Licej u Kapetan Mišinom zdanju sa požarnom četom i Skupštinu sa policijom.
Prvi međugradski razgovor u Srbiji obavljen je polovinom januara 1886. godine, za vreme primirja u srpsko-bugarskom ratu, a vodili su ga, na relaciji Beograd – Niš, kralj Milan Obrenović i Milutin Garašanin, predsednik Vlade.
Ko je bio Panta Mihajlović?
Panta je elektrotehničku školu završio u Beču, potom je otišao u Švajcarsku, a odatle u Berlin, gde je kao priznati stručnjak počeo da radi u firmi “Simens-Halske”.
Šef Telegrafsko-telefonskog odseka Direkcija državnih železnica postao je 1885. godine. Veštak za ispitivanje lošeg stanja električne mreže u Beogradu postao je 1905. godine.
Bio je i nadzorni inženjer električne centrale na dvoru od 1908. godine.
Umro je 7. februara 1932. godine, u Beogradu, od upale pluća, u 78. godini.