Veselinu (74) sudbina odredila zanimanje: Da će biti vatrogasac znao je još kao mali (FOTO)

18.08.2021

06:30 >> 10:57

0

Autor: Jovana Vrećo

Član je Dobrovoljnog vatrogasnog društva Matica u Zemunu više od pola veka, dobitnik je brojnih odlikovanja, među kojima i onih najznačajnijih u ovom poslu

Veselinu (74) sudbina odredila zanimanje: Da će biti vatrogasac znao je još kao mali (FOTO)
Copyright Vatrogasac Veselin Radivoje, 24sedam/ Goran Sivački

Uprkos tome što ga život nije mazio, Veselin Radivoje (74), ili kako ga mnogi zovu Zoki, nesebično je spasavao druge, ne prezajući ni kada treba u vatru da zakorači, i zato je dobio titulu – vatrogasac velikog srca, i sva odličja koja za taj posao mogu da se dobiju.

Kako ovaj hrabri vatrogasac za 24sedam priča, njegova sudbina, može se reći, zapisana je jednog januarskog jutra, 1948. godine, kada je ostavljen kao tromesečna beba kod Stare kapetanije u Zemunu.

Pročitajte još:

Imao je sreću u toj svojoj nesreći da ga pronađe žena koja je tada radila kao službenica u toj opštini. Ona ga je odmah predala miliciji, a potom je završio u domu u Zvečanskoj ulici, gde je ostao do svoje treće godine.

Tamo je dobio ime Veselin Grozdanović, a već sa pet godina usvojili su ga Đorđe i Marija Radivoje, te je uzeo njihovo porodično prezime.

Nadimak Zoki dobio je jer je nađen u zoru, ali i zato što je žena koja ga je pronašla imala sina Zorana, te su tako i njegovi roditelji koji su ga usvojili želeli da mu to ime ostane, iako je zvanično u krštenici pisalo Veselin.

Vatrogasac Veselin Radivoje, 24sedam/ Goran Sivački

Sudbinski, kako u životu često bude, kuća tih njegovih roditelja bila je tik do tadašnjeg vatrogasnog doma, u Ulici 22. oktobra, u Zemunu.

– Tu je bila jedna stara garaža, koja se pedesetih srušila, i onda je počela gradnja zgrade današnjeg Dobrovoljnog vatrogasnog društva “Matica”. Imao sam šest i po godina i stalno sam tu zverao. Čak imam i uspomenu na to vreme. Tada sam, kada su postavljana vrata vatrogasne garaže, upao u šaht i tako zaradio ožiljak na licu – priča nam Veselin.

Priseća se da se potom društvu priključio kao pionir, sa nepunih sedam godina, i da mu je tada vatrogasni dom postao druga kuća. Učestvovao je u raznim opštinskim i gradskim takmičenjima kao pionir, a kasnije i kao omladinac.

Vatrogasac Veselin Radivoje, 24sedam/ Goran Sivački

– Tih šezdesetih godina sam dočekivao i ispraćao vatrogasce sa raznih intervencija i pomagao u opremanju vatrogasnih vozila. Malo nakon što sam 1969. godine završio vatrogasnu školu u Zemunu, unapređen sam u zamenika komandira IV voda, a godinu kasnije i u komandira, kao i člana komande – kaže naš sagovornik.

Krajem sedamdesetih godina prošlog veka opredeljuje se za vatrogasnu službu, te se, pored dežurstva u DVD “Matica”, zapošljava i u Radnoj zajednici Društva i postaje komandir intervencija u jednoj od smena.

Tada je od dobrovoljnog postao profesionalni vatrogasac, i to je radio sve do penzionisanja, 2000. godine.

Odlikovanja

Radivoje je dobitnik svih vatrogasnih priznanja SFRJ i SRJ (vatrogasna odlikovanja I i II reda, Medalja za hrabrost II reda i dr). Takođe, za sveukupan rad u dobrovoljnom vatrogastvu i odan rad, DVD “Matica” odlikovalo ga je ručnim satom i poveljom. Prošle godine je primio i Povelju počasnog člana Vatrogasnog saveza Beograda, a dobitnik je i Karađorđeve zvezde, koja predstavlja najviše odlikovanje Republike Srbije.

Urezani u sećanje

Tokom svih tih godina koliko je radio na prvoj liniji vatrenog fronta, nekoliko intervencija mu je ostalo urezano u sećanje.

– Sećam se požara u centralnom magacinu “Udarnika”, u Zemunu, koji je bio velikih razmera. Takođe, pred očima mi je i danas prizor iz saobraćajne nesreće u kojoj su iz automobila izvlačili četvoro mladih, koji su ostali mrtvi na licu mesta – bolno se priseća ovaj vatrogasac.

Vatrogasac Veselin Radivoje, 24sedam/ Goran Sivački

Tokom godina zadobio je više povreda – lomljenje lakta, uganuće noge, opekotine, pa i direktan udarac u glavu. Kako ističe, ranije su uslovi rada bili znatno teži, dok su današnji vatrogasci mnogo bolje opremljeni.

– Kada brigada javi, uključi se razglas, svi slušaju i odmah se reaguje. Vatrogasac bude u pripravnosti i samo sluša šta dalje. Od momenta prijave, vozilo izlazi za 30 sekundi – objašnjava Radivoje.

Ističe kako se vatrogasci odazivaju na svaki poziv, te da se intervencija ne bira, uvek se izlazi u susret, pa čak i onda kad ljudi zovu da se mačke skidaju sa drveta.

Vatrogasac Veselin Radivoje, 24sedam/ Goran Sivački

Podrška porodice

Da je podrška važna, osetio je u svakom momentu, i on ju je nesebično dobijao od svoje porodice.

– U srećnom braku sam već 50 godina. Imam sina i ćerku. Njih troje su za moj životni poziv uvek imali razumevanja, a vrlo često je znalo biti veoma stresno – kaže naš sagovornik.

Pročitajte još:

Ipak, posledice stresa i svega onoga što sa sobom ovaj posao nosi osetio je, ali znatno kasnije, maltene odmah nakon što se penzionisao. Tada su usledile nevolje sa zdravljem – katarakta, pa i srčani problemi. Uspeo je da to sredi, a iako je svestan toga da je sve to posledica vatrogastva, ne kaje se ni zbog čega.

– Da biste radili ovaj posao, išli u vatru i onda kad vam nije dan, to mora da bude iz ljubavi – zaključuje hrabri vatrogasac Veselin.

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike