STARI ZANATI Lazar vodi školu keramike, od gline pravi čuda, a svojim učenicima ponavlja dve rečenice
09.11.2020 | 18:29 >> 13:42
Od gline se mogu napraviti najrazličitiji dekorativni i upotrebni predmeti - od tanjira do skulpture
Učenicima ponavljam dve rečenice: “Ne možeš da pogrešiš” i “Nemoj da žuriš”. Zapravo, to je suština, ma šta god da radiš!
Ovako, za 24sedam, počinje priču Lazar Rančić, akademski keramičar, koji u svojoj školi umetničke keramike, smeštenoj u ateljeu u Masarikovoj ulici, pravi čuda od gline.
Objašnjava kako mu prija kada vidi kod ljudi da imaju strast prema nečemu što rade, jer je to nešto što se polako gubi.
– Pomalo se čini danas da više hobija nema. Ima ljudi koji dođu i kažu, hoću ovim da se bavim – kaže naš sagovornik, ali naglašava da to ne može – tek tako.
Pročitajte još: STARI ZANATI Kapadžija – Od dvorskog liferanta kralja Aleksandra Karađorđevića do tvorca šešira za Džonija Depa
STARI ZANATI Tatjana Živković: Čitav život s kišobranima
Ipak, ni sam Lazar nije krenuo uobičajenim koracima ka ovom zanatu.
Njegov prvi kontakt sa keramikom desio se sasvim slučajno. Počeo je da se bavi konzervacijom arheološke keramike u Narodnom muzeju. – Procenili su da sam vešt sa rukama i onda su mi rekli: “Pa, što ti ne bi upisao i završio fakultet za to” – objašnjava Lazar i dodaje da je 1999. godine upisao Fakultet primenjenih umetnosti, odsek umetničke keramike.
Onda je, spletom okolnosti, još na Fakultetu dobio svog prvog učenika – ženicu koja je, jednostavno, volela keramiku. Vremenom, završio je fakultet, otvorio školu i ljubav prema keramici, kako njegova, tako i njegovih učenika, počela je da se širi.
Pročitajte još:
STARI ZANATI Poslastičarnica “Pelivan” – O kadaifu, bozi i navici Bate Stojkovića i danas se priča
STARI ZANATI Slavko je pošao stričevim stopama i nastavio tradiciju tašnera
STARI ZANATI Parfimerija “Sava” – porodična radnja u kojoj se i danas ručno prave najfiniji mirisi
– Za ovih 17 godina, koliko se bavim ovim zanatom, prošlo je između 1.500 i 2.000 ljudi kroz ovu školu keramike – sa ponosom kaže Lazar i dodaje da je bilo ljudi sa različitim temperamentima, pa je tako prilagodio svoje časove.
– Shvatio sam da grupa mora da se svede na jednakost, jer imate onih radoznalijih, bržih i sa druge strane studioznijih, a sporijih. Morao sam da pronađem balans – objašnjava naš sagovornik i dodaje da su ljudi ponekad samokritični prema sebi, a nema potrebe, jer često je to što urade pravo malo remek delo.
Od tanjira do skulpture
Od gline se mogu napraviti najrazličitiji dekorativni i upotrebni predmeti, i zato su upravo neki od zadataka koji se obrađuju u školi umetničke keramike: šolja, krigla, servis, tanjir, činija, svećnjak, rasvetno telo-lampa, posuda sa poklopcem, set posuda, nakit, unikatna pločica, pano – reljef, kreativna posuda, slobodan izbor tehnika, slobodna forma – skulptura.
Copyright <br /
Takođe, obrađuju se i teme iz sveta flore i faune – biomorfne i zoomorfne forme, tradicije i kulturnog nasleđa, a polaznici su u mogućnosti da biraju među desetak vrsta glina, od porcelana i bele gline, do crvene (terakot), i tamno braon (crne) kao i gline sa lokalnih nalazišta. Široka paleta boja za keramiku i najrazličitijih glazura u boji omogućava im da se u likovnom smislu izraze do kraja.
Prema rečima našeg sagovornika, keramika je uvek bila interesantna.
– Ljudi su 8o-ih godina pravili nakit od keramike, i mnogo zarađivali od toga. Jedan moj profesor je pravio postolje za lampe. Znao bi do plafona da napuni kamion tim postoljem, i ono je išlo direkt u Suboticu, i opet nova tura za 15 dana. To se tada sve prodavalo – priseća se on.
Međutim, naglašava da je danas keramički nakit potpuni hit:
– Ranije su se prodavale perle, broševi, sada to niko ne pravi. Sada se izrađuju minđuše, pločice kao privezak.
Brz način života, pa i sad aktuelna epidemija koronavirusa, na neki način izmenili su i tipove ljudi koji dolaze.
– Ne važi više ono da dolaze isključivo umetnici. Sada su tu ljudi iz različitih profesija: programeri, pravnici, ljudi iz različitih branši – navodi Lazar.
S druge strane, raspon godišta generacija koje doalze je veliki.
– Dolaze mlađi, mahom studenti, ali i starije generacije, penzioneri. Imam i one koji dolaze kod mene i po 13-14 godina. Časovi su takvi da mogu da se snađu i početnici, ali i oni malo veštiji i iskusniji u ovom zanatu – objašnjava naš sagovornik i zaključuje da više dolaze žene nego muškarci.
Prema njegovim rečima, ljudi imaju različit pristup, kao i razloge zašto dolaze i zašto prave to što prave.
– Jedna žena je, na primer, napravila svojim prijateljima lavabo. Neko pravi poklone, neko prodaje na bazarima, a neko, pak, uživa u tome da samo gomila – kaže naš sagovornik.
Za kraj, Lazar ima poruku za sve one koji sumnjaju da mogu da i oni prave čuda od gline, jer, kako često kažu, “nemaju talenat”.
– Talenat je ono što ti olakšava, predstavlja mogućnost da nešto jednostavnije radiš, ali rad je ono što te izdvoji od ostalih. Kad imaš želju, radićeš na tome i tako ćeš svaku prepreku savladati – kaže Lazar i dodaje da mu je najbitnije da ljudi ovde dolaze i izlaze sa osmehom.