Volim te, zeleno: Ova žena obožava zelenu, toliko da je i psa htela njome da ofarba
Ta boja je čini srećnom, a ona s njom i sve druge
Elizabet Svithart (80) umetnica je koja izrađuje sitne, fino oslikane akvarele, a decenijama je ručno oslikavala grafike za vrhunske dizajnere i proizvođače odeće.
Zovu je The Green Lady, što ne čudi s obzirom na to sa koliko je zelenih nijansi okružena.
Elizabet Svithart (80) iz Bruklina u Njujorku poslednjih 25 godina isijava zelenom bojom i mami osmehe na lica svojih sugrađana koji uglavnom komentarišu koliko je optimistična i vesela. Čak su joj i kosa i nokti zeleni.
– Otkako sam postala zelena, ne mogu zamisliti na sebi ni jednu drugu boju – kaže ova simpatična sitna žena, visine nešto malo preko 150 cm, koja ne samo da je sebe obukla u zeleno od glave do pete, već ni njen dom ne zaostaje za njom. Ulazna vrata su zelena, a ta boja se nastavlja kroz celu kuću.
Ona je inače umetnica koja izrađuje sitne, fino oslikane akvarele, a decenijama je ručno oslikavala grafike za vrhunske dizajnere i proizvođače odeće. Godinama je bila česta pojava u vozu kojim je putovala do svoje koancelarije na Menhetnu. Nije prošao dan da u vozu ili na stanici neko nije komentarisao njen izgled.
– Znali su da mi kažu: „Znate, to mi je najdraža boja“ ili „Super vas je videti među toliko ljudi odevenih u crno“ – prisetila se.
– Uvek radim one stvari koje me čine srećnom, a zelena je najpozitivnija i najsrećnija boja koja postoji – dodala je.
Komšije se jako dobro sećaju i porodičnog psa Dilana kog je šetala, naravno, na zelenoj uzici, a palo joj je na pamet i da ga oboji u zeleno, ali njen sin Sem Iton to nije dopustio, iako podržava majku u njenom izražavanju ličnosti.
– Ako proguglate zelenu damu (The Green Lady) i Bruklin, pronaći ćete Kip slobode i moju majku – prokomentarisao je njen sin, pa pokazao njen pasoš u kojem je njena fotografija sa zelenom kosom, a u pasošu se potpisala zelenom hemijskom.
Rodila se kao Elizabet Iton u kanadskoj provinciji Novoj Škotskoj. Baka i deda odgajili su je u okolini blizu zalieva Fandi. Baka ju je naučila da slika i šije odeću.
Na fakultetu je studirala s kanadskim slikarom Aleksom Kolvilom, a 1964. godine odlučila je stopirati do Njujorka kako bi se nametnula kao umetnica i pronašla posao kreiranja grafika za modnu industriju.
Godinama je nosila vintidž haljine i dizajnirala kape, a potom je počela da favorizuje odeću u tonovima jedne boje. Izmenjala je više boja pre nego se zaustavila na zelenoj.
– Možda toliko volim zelenu jer sam odrasla u Novoj Škotskoj, a nakon preseljenja u Njujork nedostajale su mi sve te zelene nijanse oko mene. Zelena mi ne predstavlja samo zabavu i razigranost, ona mi pomaže u teškim vremenima, kao kad su mi umrli majka i Dilan – rekla je pa pokazala novinaru „The New York Timesa“ zelenu spavaću sobu i ormar pun zelene odeće.
možda će vas i ovo zanimati
Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.
Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi
Komentari