Junakinja koja je zbog vizije promenila tok francuske istorije, da bi na kraju skončala na lomači

30.05.2021

06:58 >> 11:10

0

Danas se smatra za jednu od najpopularnijih svetica u Rimokatoličkoj crkvi

Junakinja koja je zbog vizije promenila tok francuske istorije, da bi na kraju skončala na lomači
Copyright Profimedia

Pre nešto manje od 600 godina, spaljena je čuvena francuska junakinja Jovanka Orleanka, koja se smatra heroinom zbog svoje uloge u stogodišnjem ratu. Jovanka je tvrdila da je imala viziju u kojoj su joj arhangel Mihail, Sveta Marina, i Sveta Ekaterina Aleksandrijska naložili da podrži Šarla VII i oslobodi Francusku od engleske dominacije, krajem stogodišnjeg rata.

Nekrunisani kralj Šarl VII je poslao Jovanku u opsadu Orleana kao deo pojačanja. Ona je dobila na značaju nakon što je opsada je ukinuta samo devet dana nakon njenog dolaska. Nekoliko dodatnih odlučnih pobeda omogućilo je krunisanje Šarla VII u Remsu. Taj dugo očekivani događaj je podigao francuski moral i popločao put za krajnju francusku pobedu.

Profimedia

Dana 23. maja 1430, Burgundska frakcija je zarobila Jovanku kod Kompjenja. Ta frakcija je sarađivala sa Englezima. Ona je izručena Englezima i suđeno joj je u procesu koji je predvodio pro-engleski biskup od Bove Pjer Košon za niz optužbi. Nakon što ju je Košon proglasio krivom, ona je spaljena na lomači dana 30. maja 1431, u svojoj devetnaestoj godini života.

Godine 1456, inkvizitorski sud koji je ovlastio Papa Kalist III, ispitao je suđenje, raskrinkao optužbe protiv nje, utvrdio da je nevina, i proglasio je mučenicom. U 16. veku ona je postala simbol Katoličke lige, a 1803. godine Napoleon Bonaparta ju je proglasio nacionalnim simbolom Francuske. Ona je kanonizovana 1920. godine. Jovanka Orleanka je jedan od devet svetaca zaštitnika Francuske, zajedno sa Svetim Denisom, Svetim Martinom od Tura, Svetim Lujem, Svetim Mihailom, Svetim Remigijem, Svetim Petronilom, Svetim Radegundom i Svetom Terezom iz Lizjea.

Jovanka Orleanka je ostala popularna figura u književnosti i slikarstvu, a mnogi poznati pisci, režiseri i kompozitori su stvorili brojne radove o njoj.

Odrastanje i Božiji poziv

Selo Domremi se tada nalazilo pod vlašću vojvode Burgundije u zajednici sa Englezima. Poticala je iz vrlo siromašne porodice. Majka Izabel Rome je bila domaćica, a otac joj je bio sitni seoski zemljoposednik, koji se jedino bavio zemljoradnjom. Imala je još dva brata i dve sestre, koji su umrli veoma mladi. Roditelje je izgubila kada su Englezi osvojili Domremi. Brigu o njoj je tada poveo njen ujak i njegova žena koji su bili nešto bogatiji.

Kao mlada devojka bila je pastirka i svakoga dana je tražila da je njeni staratelji vode u crkvu da se ispoveda.

Jovanka Orleanka nikada nije naučila da čita i piše. Bila je siromašno odevena, a oni koji su je poznavali govorili su da bi po ceo dan provodila po planini čuvajući stado i pevušeći pesme. Bilo joj je 13 godina kada je čula prve nebeske glasove koji su je poručivali da dođe u crkvu i da se pomoli jer će otada početi njena Božija misija. To je nesumnjivo za nju predstavljalo nekakvo predskazanje i neki Božiji zadatak koji je bio poveren njoj.

Profimedia

Već 1428, kako će to kasnije na suđenju izjaviti, dobila je Božiji poziv da pomogne francuskom zapovedniku Roberu Badrikuru i francuskom regentu Šarlu VII Pobedniku u bici kod Vokulera. To je malo mestašce koje se nalazilo svega nekoliko kilometara od njenog sela. Orleanka je poletela pravo u srž bitke, odevena u bednu pastirsku nošnju, a zapovednik ju je odmah vratio natrag.

U međuvremenu, situacija za Šarla i njegove feudalce se drastično pogoršavala. Englezi su zauzeli Orlean 12. oktobra 1428, približavajući se Šinonu, gde se nalazilo središte Šarlove rezidencije.

Orleanka ponovo napušta svoje selo 1429. i ponovo odlazi u Vokuler. Francuski zapovednik je ponovo pokušao da je udalji. Orleanka je izjavila da je Bog nju poslao da pomogne Francuzima da oteraju Engleze, da se Šarlu VII Pobedniku stavi kraljevska kruna i da se zatim ona povlači. Ona je Badrikuru rekla:

– Ja ne znam da jašem. Ne znam ni da se borim. Bog je onaj koji će me voditi i pomoći mi.

Dokaz odanosti i odlazak na front

Kada su je ponovo odbili, poručila je da će doći da razgovara sa prestolonaslednikom Šarlom. Našla ga je u Šinonu. Kada je čuo za njen dolazak, stavio ju je na probu. Preobukao se u bednog građanina, a postavio svog najboljeg saradnika da bude prestolonaslednik. Orleanka ga je odmah našla i poklonila mu se do zemlje.

Orleanka je primljena na razgovor i uspela je da tog slabašnog regenta natera na akciju za isterivanje Engleza iz Francuske.

Da bi francuska aristokratija bila sigurna da je Orleanka devica, kako se u pismima predstavljala, poslala ju je u Poatje, gde ju je pregledao veći broj francuskih lekara i opatica ne bi li ustanovili da li je devica ili ne. Kada je utvrđeno da je zaista devica, vraća se u Šinon i priprema se za rat.

Prva njena akcija je bilo oslobađanje Orleana. Izdiktirala je pismo koje je poslato gospodinu Rotsleru u Orleanu 22. aprila 1429. da mirno napusti Orlean, ili će ga ona uz Božiju pomoć sama isterati.

Profimedia

Dana 30. aprila je uzjahala konja, a pored nje su se stalno nalazila dva do tri francuska viteza i krenula je sa njima ka tvrđavi. Tu je bila i ranjena posred grudi, a Francuzi su 22. maja 1429. isterali Engleze iz grada.

Posle oporavka je ponovo uzjahala i krenula sa francuskom vojskom prema Pateu.

Ona je kasnije na suđenju izjavila da nije ubila ni jednog protivničkog vojnika, već da je samo sprovodila Božije naredbe i da je duhovno vodila svoju vojsku.

Grad Pate je pao 18. juna 1429, čime je otvoren put za Rems. Šarl VII Pobednik krunisan za kralja. Orleanka je stajala pored njega, poklonila mu se i molila ga je otpusti iz vojne službe jer je njena misija završena. Naročito su protiv toga bili francuski vojnici jer im je ona davala duhovnu snagu i prosto ih u svakoj borbi prisiljavala samo na pobedu. Popularnost Jovanke Orleanke nisu nimalo lepo prihvatili gornji slojevi francuskog društva. Ona je bila obična seljanka koja je zahvaljujući francuskoj vojsci uzdignuta do neba. Naročito je bilo interesantno zanimanje kralja Šarla za nju.

Suđenje i smrt

Dana 24. maja 1430. učestvovala je u odbrani Kompjenja od Burgunda. Glavni zapovednik odbrane grada Gijom de Flavi je napravio veliku grešku kada je naredio da se zatvore vrata pred francuskim vojnicima koji su se povlačili prema tvrđavi. Ispred zatvorenih vrata našla se i Orleanka. Burgundi su je oborili s konja i vezali, a ostale vojnike pobili.

Pročitajte još:

Dok je trajala opsada Kompjenja, pokušavala je nekoliko puta da pobegne iz tamnice i da pomogne braniocima grada. Verovala je da će je spasiti njen kralj Šarl i dati ogroman novac za njen otkup. Međutim, umesto otkupa, data je na čuvanje Jovanu Luksemburškom koji ju je za 100.000 zlatnih funti prodao engleskom kralju Henriju VI. Kralj Šarl VII Pobednik nije ništa učinio da bi je oslobodio. Englezi su protiv nje organizovali crkveno suđenje u gradu Ruanu, koji se tada nalazio pod protektoratom Burgundije. Za glavnog sudiju je izabran episkom Bovea Pjer Košon. Orleanka je bila zatočena u starom zamku u Ruanu. Tražila je da bude premeštena u crkvenu tamnicu i da joj se obezbedi sveštenik da bi se ispovedala.

Prvi put se pojavila pred porotom 21. februara 1431. godine. Optužena je kao lažni prorok, čarobnjak, veštica i jeretik. Optužena je da je izvršila masovni zločin ubijajući engleske vojnike u borbi i da je naređivala zverstva. 29. maja sudsko veće od 37 sudija je odlučilo da je proglasi krivom kao jeretika i lažnog vernika.

Presuda je doneta 30. maja 1431. po kojoj je osuđena na lomaču. Pre samog čina spaljivanja, u tamnici su je posetili svih 37 sudija i rekli joj da se njima može slobodno ispovediti. Tada je Orleanka izjavila da više ne čuje Božije glasove. Spaljena je tačno u podne 30. maja 1431. na gradskom trgu pred masom ljudi. Bila je obučena u posebnu nošnju na kojoj su bili ušiveni crveni đavoli, pošto je tu bluzu nosio svaki jeretik koji je osuđen na lomaču. Za vreme spaljivanja, oko nje su kružili crkvenjaci sa knjigama i čitali molitve za spas ljudskih duša od ovakvih jeretika. Njeni ostaci su zatim bačeni u Senu.

Rehabilitacija posle 25 godina

Četvrt veka kasnije, 1456, pokrenut je novi postupak za njenu rehabilitaciju u Parizu uz saglasnost Svete stolice. Posle ispitivanja nekih svedoka i pregleda celokupnog materijala, Košonova presuda je bila poništena i Orleanka je bila rehabilitovana. Tek 1920. godine je kanonizovana i to u vreme pontifikata pape Benedikta XV. Danas se smatra za jednu od najpopularnijih svetica u Rimokatoličkoj crkvi.

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike