Preko Njujorka i Teksasa do titule na Ubu: Kada sam dolazila u klub, nisam ni sanjala o ovakvim uspesima

16.04.2021

18:20 >> 19:51

0

Odbojkašica Aleksandra Gligorić za 24sedam o trofeju, školovanju u Americi, psihologiji, budućim planovima...

Preko Njujorka i Teksasa do titule na Ubu: Kada sam dolazila u klub, nisam ni sanjala o ovakvim uspesima
Copyright MN Press

Odbojkašice Uba su pre tri dana u klupske vitrine unele prvi trofej namenjen šampionu Srbije. Čast da postigne poslednji poen u dramatičnom petom meču finalne serije i overi pobedu protiv obrenovačkog TENT-a imala je srednji bloker Aleksandra Gligorić (26). Njen put do titule na Ubu, vodio je preko Teksasa, Njujorka, Zrenjanina… U klub je stigla 2019. godine, prošle sezone je kao MVP predvodila tim do prvog trofeja u Kupu Srbije, a ove je bila važan šraf na putu ka šampionskom peharu. Za 24sedam je sumirala utiske posle uspešne sezone, a pričala je i o iskustvima iz Amerike i planovima za budućnost.

Mislim da je u majstorici bilo teže onima koji su gledali, nego nama koje smo igrale. Malo smo se smorile kada su protivnice posle našeg vođstvo 2:0, došle do izjednačenja, ali onda je u petom setu odlučila naša veća želja i volja – pojašnjava u razgovoru za 24sedam Aleksandra Gligorić. – Igralo se u našoj kući, tu niko ne može ništa da nam uzme. Mogu samo da nas namuče, ali da nas poraze nema šanse. U odlučujućem setu smo pokazale sve ono što smo radile tokom cele sezone. Držale smo se zajedno, lepo smo se družile i van terena, i sve to nas je dovelo do ovakvog rezultata. 

MN Press

Ub je prošle godine prvi put u istoriji osvojio Kup, na startu ove sezone je podigao trofej u Superkupu. Tek što su devojke uhvatile pobednički zalet, došlo je do promene na klupi. Marijana Boričić je otišla na trudničko bolovanje, a zamenio je Vladimir Vasović.

– Trener je ranije radio sa muškarcima, ovo je prvi put da trenira žene. Nije mu bilo lako sa nama, ali se lepo snašao. Uklopio se brzo i nije bilo nikakvih problema. Mi smo skroz zadovoljne kako je sve izgledalo i posle te promene. Marijana nam je čestitala trofej, veoma je srećna i ponosna na nas.

Tokom sezone 2017-2018 Ub je igrao Prvu ligu Srbije. Osvojio je tada prvo mesto i prešao u elitni rang takmičenja. Prva takmičarska godina u Superligi (2018-2019) završena je na devetoj poziciji. Međutim, vrlo brzo se situacija u potpunosti izmenila.

– Kada sam 2019. godine došla u klub nisam ni sanjala da ćemo beležiti ovakve rezultate i da ćemo biti prve. Ali, ove sezone smo stvarno bile dominantne. Držale smo to prvo mesto tokom ligaškog dela, čini se da smo nekako lagano pobeđivale. A najvažnije je da smo se tokom utakmica baš zabavljale i da smo uživale igrajući.

MN Press

Posle ovakve sezone Aleksandra Gligorić ne bi imala ništa protiv da ostane u istom kolektivu i naredne godine.

– Ističe mi ugovor, ali ako ne dobijem neku “bum” ponudu u inostranstvu, onda ću rado ostati ovde. Ne bih igrala ni za jedan drugi klub u Srbiji ni za kakve pare. Lepo sam se uklopila, sviđa mi se okruženje, uslovi su super… Ne moram ništa da menjam.

Pre dolaska na Ub igrala je za Klek iz Zrenjanina, a pre toga je bila četiri godine u Americi. Prve dve na koledžu u Njujorku, a druge dve u Teksasu.

– Moram da priznam da mi je tokom prva dva meseca bilo veoma teško. Nazvala sam mamu i rekla da ne mogu više i da se vraćam kući. Na predavanjima ništa nisam razumela, na treninzima takođe, bila sam potpuno izgubljena. Majka mi je tada rekla da uvek kući mogu da se vratim, ali da pokušam da izdržim bar još dva meseca da vidim da li će se situacija promeniti. Kad sam polako počela da učim jezik i da razumem šta pričaju, onda je već sve bilo lakše. Trebalo je vremena da se adaptiram, tako da posle nekoliko meseci mi je bilo sve u redu. U Njujorku sam svašta videla, upoznala ljude raznih nacionalnosti, vera, kulture i to iskustvo mi ostaje za ceo život. U Teksasu mi je bilo malo dosadno, jer se sve svodilo na školu i treninge. Nekad smo mogli da se iskrademo na neku žurku i to su bile zanimljive večeri. Potpuno u američkom fazonu, kao na filmu – od logorske vatre do crvenih čaša.

MN Press

Kad je odbojka u pitanju, u SAD je uspela da nadogradi znanje koje je sticala u ekipama Vojvodine i Futoga.

– Tamo sam igrala na poziciji korektora. Kasnije kad sam došla u Zrenjanin promenili su mi ulogu i stavili na srednjeg blokera. Generalno volim odbojku, pa mi odgovaraju obe pozicije. Ako neki trener bude želeo da me vrati na korekciju, što da ne. U Americi sam igrala u Diviziji 1, to je kao kod nas Superliga. Igra se brža odbojka, ja sam kao korektor napred imala iste akcije kao srednji bloker. Napadala sam niže lopte, radila koreju iza, prvi tempo, almu. Mešali smo se, nekad sam ja išla ispred dizača, a srednji bloker iza. Igrali smo ponekad i sistem sa dva dizača… Sve u svemu, bilo je zanimljivo.

Pročitajte još

Uz odbojkašku priču, Aleksandra se na koledžu posvetila i psihologiji. Međutim, sada smatra da će se baviti nekom drugom profesijom po završetku igračke karijere.

– Mislim da sam pogrešila u izboru, jer kad sam bila na praksi u Americi videla sam da mi je baš teško da slušam priče na odeljenju sa narkomanima, alkoholičarima i ljudima sa sličnim problemima. Viđala sam psihologe koji imaju 30 godina, a izgledaju kao da imaju 50. Ne bih volela da ostarim pre vremena. Mama me često kritikuje što ne znam šta ću posle odbojke, ali mislim da ima vremena da odlučim. Ko zna – možda bih mogla da budem trener – zaključila je u razgovoru za 24sedam Aleksandra Gligorić.

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike