Najmlađa gajdašica u Srbiji ima 18 godina: „Bila je to ljubav na prvi ton“
Stanislava Đorđević iz Odžaka čuva tradiciju sviranja gajdi
Nekada su gajde bile uobičajen instrument širom Evrope i veoma važan instrument u srpskoj narodnoj tradiciji. Danas, postoji svega nekoliko desetina muškaraca u Srbiji koji znaju da sviraju gajde.
I jedna osamnaestogodišnja devojka iz Odžaka – Stanislava Đorđević, učenica etnomuzikološkog smera Srednje muzičke škole ,,Petar Konjović” iz Sombora, odsek za tradicionalno sviranje u klasi profesora Zorana Bogdanovića.
Pored gajdi, Stanislava svira i frulu i okarinu:
-Dok sam pohađala nižu muzičku školu, često sam odlazila na koncerte etno smera srednje muzičke škole i spazila gajde. Bila je to ljubav na prvi ton. Čekala sam pravi momenat da se i ja oprobam u sviranju ovog instrumenta. Na raspustu pre srednje škole bila sam polaznik gajdaškog etno kampa koji se održava svakog leta u Sivcu i naučila neke osnove sviranja na gajdama. U srednjoj školi sam definitivno odlučila da će mi glavni instrument biti gajde.
Gajdaški etno kamp se tradicionalno održava svakog juna u Sivcu, u organizaciji udruženja građana „Vojvođanski gajdaši“. Maksim Mudrinić je počasni domaćin, a učesnici dolaze iz cele Srbije. Ove godine, među polaznicima, bio je Japanac Tago Kadooka koji u našoj zemlji studira etnomuzikologiju.
Od Stanislave saznajemo i kakve sve gajde postoje:
-U Srbiji postoje dva tipa gajdi: dvoglasne i troglasne. Troglasne se dele na svrljiške i vojvođanske koje ja sviram. One mogu biti velike i male ili kako ih inače zovemo, sitne gajde. Razlika je u tome što se u velike vazduh u mešinu upumpava pomoću laktače, a u sitne pomoću kraće cevi koja je zove dulac. Ja sviram sitne vojvođanske gajde.
Stanislava kaže da je svaki instrument na svoj način težak za sviranje, pa tako i gajde, ali uz malo napora i truda, a pre svega ljubavi, sve se da savladati:
-Vežbam onoliko koliko mi je potrebno, uglavnom sat do dva sata dnevno. Na gajdama se najčešće sviraju pesme, igre i kola. Postoje manifestacije gde se mi gajdaši okupljamo i družimo, a pre svega čuvamo ovaj instrument od zaborava.
Naša verovatno najmlađa gajdašica kaže da je do sada imala mnogo nastupa i gostovanja:
-Posebno bih izdvojila Međunarodni sabor gajdaša balkanskih zemalja u Svrljigu, festival “Sličnosti i razlike među gajdama” koji se svake godine održava u Kačarevu, Balkan folk fest u Varni (Bugarska), kao i nastup za dane Vlade Miloševića na Banskom dvoru u Banjaluci.
Nažalost, kako smo saznali od Stanislave, kod nas ne postoji nijedna akademija koja ima odsek za gajde iako bi ona to volela pa zato planira da upiše muzičku akademiju u Banjaluci, odsek za etnomuzikologiju gde će se baviti istraživanjem, proučavanjem i izvođenjem tradicionalne muzike.
Gajde su nacionalni instrument u Škotskoj i postoji nekoliko akademija gde se izučava ovaj instrument. Međutim, ono što je mnog važnije je tradicija jer se sviranje na ovom instrumentu prenosi sa kolena na koleno.
Gajde nisu zastupljene u savremenoj muzici. Dve pesme u kojima se mogu čuti gajde su „Mull if Kintyre“ Pola Makartnija i „It’s a long way to the top“ grupe AC/DC.
Gajde u Škotskoj se sviraju tokom tradicionalnih igara ali su zastupljene i u vojnim i đačkim orkestrima. Gajdaši se zovu da sviraju na venčanjima, rođendanima, sahranama i gradskim događajima.
Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.
Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi
Komentari