Skrivena od prolaznika, a svima poznata: U dvorištu palate Veličković nastali su kultni filmovi (FOTO)
Potomci Gruje Veličkovića koji je sagradio ovu zgradu žive sada u Kanadi i SAD
Sakrivena od pogleda sa ulice, u dvorištu Ulice admirala Geprata broj 11b, nalazi se velelepna zgrada koju je sagradio tadašnji trgovac Gruja Veličković i čiji se inicijali još uvek nalaze na ovoj zgradi.
Pročitajte i ovo:
Beograđani ne znaju puno o ovoj zgradi koja je u ono vreme, pre Drugog svetskog rata, dobijala nagrade i bila na razglednicama našeg glavnog grada. Ali zato filmadžije prosto obožavaju ovu zgradu i njeno dvorište. Nekoliko filmova je baš tu snimljeno. A biće ih još jer je pre nekoliko dana u Admirala Geprata ponovo boravila filmska ekipa sa kamerama.
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Stanari zgrade su veoma ponosni na tu „filmsku istoriju zgrade“ pa ulaz krase fotografije sa scenama iz tih filmova:
-Ovde je snimljen čuveni Makavejev film sa Evom Ras „Ljubavni slučaj ili tragedija službenice PTT“. Potom su tu snimljeni i filmovi „Tigar“ sa Ljubišom Samardžićem i „Šmeker“ sa Žarkom Lauševićem. A onda i scene iz filma „Mi nismo anđeli“, prvi i treći deo, kaže u razgovoru za 24sedam stanarka zgrade Marija Milivojević.
Od Marije, koju svi iz milošte zovu Makica, saznajemo da je „Palatu Veličković“ trgovac Gruja sagradio za svoju porodicu, ali i za izdavanje, preko puta svog stovarišta građevinskog materijala:
-Tu su bili uglavnom dvosobni stanovi koji su rentirani a uslov je bio da budu porodice sa jednim detetom. Moj pokojni svekar, Radovan, je bio prvi koji je imao dvoje dece a za njega je garantovao jedan od stanara, arhitekta po zanimanju. Oni su tu došli pošto im je posle rata bio oduzet stan i prodavnica u Balkanskoj ulici.
Palatu prolaznici sa ulice ne vide jer je 1957. godine podignuta zgrada koja je zaklonila dvorište u kojem su se pre rata nalazile dve velike fontane, sa divnom ogradom, pa nije ni čudo što je u ono vreme zgrada proglašavana za najlepšu u Beogradu.
Za ono vreme to su bile moderne zgrade:
-Stanovi su bili oko 48 kvadrata i svaki stan je imao ostavu, struju i jednu utičnicu. U prizemlju zgrade, nalazile su se vešernice za pranje veša i tačno se znao raspored kada ko može da je koristi. Svako je posle upotrebe morao da vešernicu ostavi besprekorno čistu.
Prema nekim pričama, neposredno pred rat, Gruja Veličković je zgradu 1939. godine prodao trojici braće Jevreja koji su najverovatnije završili u nekom od koncentracionih logora.
Zgrada u Admirala Geprata je imala i mnogo sreće jer je tokom savezničkog bombardovanja u nju pala bomba od 500 kilograma koja je deaktivirana zahvaljujući jednom Rusu koji se tu našao.
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Potomci Gruje Veličković
Ono što nas je zanimalo, a nismo mogli da saznamo od stanara, je šta se desilo sa Grujom Veličkovićem i njegovom porodicom. Morali smo da pribegnemo Internetu i Fejsbuku. Prvi trag je bilo obaveštenje o smrti Emilije Veličković, zvane Baki, koje je preminula 3. septembra 2010. godine u Kanadi.
Tu saznajemo da udovica Gruje Veličkovića, ima ćerku Branislavu, koja živi u SAD, i sina Džordža (Đorđa) koji živi u Kanadi i kod koga se Emilija preselila nakon smrti supruga.
Zahvaljujući toj informaciji smo pronašli Džordža koji živi u mestu Tekamsa u Ontariju koji se odazvao našem pozivu i otkrio neke detalje iz istorije svoje porodice:
-Moj otac Gruja je preminuo 1967. godine a onda sam mamu doveo da živi kod mene. Mom ocu je to bio drugi brak i bio je dosta stariji od majke. Ja sam se rodio kada je moj tata imao 59 godina. Dok sam rastao, slušao sam priče iz njihovih života i kako im je vraćeno njihovo rodoljublje.
Tokom Drugog svetskog rata, bračni par Veličković je prebacivao izbeglice iz Zemuna pa su zbog toga završili u logoru na Banjici ali im to nije puno vredelo posle rata:
-Svi znamo kako se postupalo sa „kapitalistima“, specijalno Srbima, posle rata. Oduzeta nam je kuća u kojoj smo živeli. Tu se sada nalazi Socijalno u Teslinoj ulici. Preko puta su bile tatine kancelarije i tu smo na kraju živeli. Ja sam tada imao možda, godinu, dve.
Gruja nije puno pričao o tome šta je sve izgubio nakon rata, njegove informacije su bile šture i nije hteo da se vraća na „bolne teme“. Ali je Džordžu i njegovoj sestri dao veliki savet:
-Moj otac je uvek govorio: „Ono što si naučio od roditelja, školovanjem i iskustvom, je sve što imaš. Ostalo može preko noći da nestane“. Zato sam otišao za Nemačku, pa za Kanadu 1969. godine, odmah posle diplomskog na Mašinskom fakultetu. Prvi put sam došao u Beograd nakon 37 godina.
Te 2006. godine Džordž je u ime svoje porodice predao zahtev za povraćaj imovine ali je sve poništeno, pa je čitav proces ponovo započet 2012. godine.
-Mi potražujemo samo našu imovinu koja se nalazi na Dedinju, ispod Maršalata. Sada je tu rezidencija engleskog ambasadora, na uglu Tolstojeve i Ulice doktora Jovana Danića. Razlog tome nije što mi nešto treba. Nakon svega što je moj otac posedovao u Beogradu, ja odsedam po hotelima a moja deca i unuci nikada neće biti vezani za svoju pravu domovinu.
Pročitajte i ovo:
Za zgradu u Ulici admirala Geprata, Džordž, koji je veoma aktivan član Srpske pravoslavne crkve, kaže da je pronađeno da je njegova otac napravio ugovor sa nekim Jevrejima pred sam rat i da se to ne smatra njihovom imovinom.
-Nije mi do novca, nikada ga ne bih iznosio iz zemlje ali bih voleo da vežem moje troje dece i sedmoro unučića za Srbiju. Jedna ćerka mi je udata za Italijana, druga za Srbina a snaja mi je imigrant iz Bosne. Moj sin će uskoro dobiti trećeg sina pa mi je želja da ih vežem za otadžbinu. Zet mi je rođen u Kruševcu ali je Beograd grad Veličkovića.
Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.
Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi
Komentari