Intrigantna životna priča Helen Miren: Proročanstvo indijanskog vrača

26.07.2021

18:35 >> 18:53

0

Moje četrdesete bile su dobre. Pedesete sjajne. Šezdesete fantastične. A sedamdesete su prokleto fenomenalne!

Intrigantna životna priča Helen Miren: Proročanstvo indijanskog vrača
Helen Miren - Copyright Profimedia

“Ljudska bića pričaju jedni drugima priče od kad postoje na ovoj planeti. Prelepa pozorišna kultura zato će živeti sve dok nas bude ovde”, poručila je u ovogodišnjoj poruci za Svetski dan pozorišta slavna britanska glumica Helen Miren koja danas puni 76. godina.

Helen Miren jedna je od retkih dramskih umetnica koja je u svojoj pedeset godina dugoj karijeri osvojila trostruku glumačku krunu – Oskara, nagradu Emi i priznanje Toni.

Brojnim lovorikama koje je pokupila od kada je 1967. postala članica Kraljevske Šekspirove kompanije, prošle godine dodala je i Zlatnog medveda za životno delo Berlinskog filmskog festivala.

Retko koja glumica je izgradila karijeru igrajući većinom junakinje plave krvi, a sve je počelo još 1974. kada je na pozorišne daske stala kao Ledi Magbet. Od tada do danas bila je Cezonija, kraljica Šarlota, Kleopatra, Elizabeta I, Elizabeta II, Fedra, pa čak i Prospero.

– Istorija ne voli veoma uspešne i moćne žene – kratko je jednom prilikom objasnila zašto joj nikada neće dosaditi da igra vladarke.

Helen Miren / Profimedia

Ipak, bez obzira na rečeno, njenu biografiju ne čine šablonske role. Svaka od pomenutih žena u njenoj interpretaciji drugačija je, a ako tome dodamo i detektivku koja se bori za svoje mesto u muškom kolektivu (“Glavni osumnjičeni”), vlasnicu restorana (“Indijski začin na francuski način”), suprugu Lava Tolstoja (“Poslednja stanica”) ili Alfreda Hičkoka (“Hičkok”), ili domaćicu koja uspeva da ubedi svoje prijateljice da se slikaju gole za kalendar kako bi sakupile novac za pomoć obolelima od leukemije (“Devojke sa kalendara”), jasno je zašto je danas ustoličena kao kraljica glume.

Helen Miren je rođena 26. jula 1945. u Londonu kao Jelena Lidija Mironova. Njen otac, Vasilij Petrovič Mironov, bio je Rus, a majka Ketlin Aleksandrina Rodžers, engleskinja iz radničke porodice. Deda s očeve strane, Pjotr Vasilijevič Mironov, bio je pukovnik carske vojske i borio se u rusko-japanskom ratu 1904, a nakon toga je postao diplomata i radio je u ruskoj ambasadi u Londonu. Posle Oktobarske revolucije 1917. ostao je bez posla i celokupne imovine u Rusiji, a kako nije mogao da se vrati kući, s porodicom je ostao u britanskoj prestonici.

Porodica je živela skromno i strogo poštujući vrednosti koje je otac preuzeo od svojih roditelja: obrazovanje, red i odgovornost.

Helen Miren / Profimedia

Majka, čiji je deda bio kraljevski mesar, prihvatila je to bez prigovora i ćerke Ketlin i Helen i sina Pitera odgajala u vojničkoj disciplini. Tako, na primer, deca nisu smela da slušaju Bitlse jer je za njihove roditelje to bila sramota, a ne muzika. Ipak, kruto rusko-viktorijansko vaspitanje bilo je nešto blaže kad se govorilo o teatru, navodi zenskatv.rs

Naime, u zemlji duge i jake pozorišne tradicije predstave počinju da se gledaju već u najranijoj dobi, pa se strast prema daskama koje život znače prilično rano razvija.

Helen Miren je tako bila zabranjena televizija, ali je zato odlazila u pozorište. Najjači utisak na nju je ostavio “Hamlet”, kojeg je prvi put gledala 1958. godine.

– Sećam se kao da je bilo juče! Bila sam opčinjena predstavom. Danima sam sanjala svaki detalj i maštala o tome da postanem deo pozorišnog sveta. Današnje generacije verovatno ne mogu ni da shvate o čemu govorim, ali za mene je tada ući u pozorište značilo isto što i ući u raj.

Tu fascinaciju teatrom prepoznala je njena profesorka engleskog jezika, koja ju je uvela u školsku dramsku grupu. Pošto su se roditelji složili s njenim izborom, Helen je upisala londonski “New College of Speech and Drama” i već s osamnaest godina otišla na audiciju u “National Youth Theatre”, gde su je odmah primili.

Neosporan talenat i predan rad doveli su je već 1965. u jedno od najuglednijih britanskih pozorišta, Old Vik, u kojem je glumila Kleopatru.

Helen Miren / Profimedia

Do 1970. je igrala u dvadesetak predstava, uglavnom klasičnih dela. Iako bez velikog iskustva, vrlo rano je pokazala da se od nje može mnogo očekivati. To je shvatio i reditelj i producent Džon Goldsmit, koji je o Helen već 1970. snimio dokumentarac “Doing Her Own Thing”.

Glumica je 1974. u londonskom “Guardianu” objavila otvoreno pismo upućeno londonskim pozorišnim kućama, u kojem je oštro kritikovala njihove raskošne “pa čak i razmetljive” produkcije, za koje je tvrdila da su “nepotrebne i destruktivne za umetnost”. Pismo joj je donelo nekoliko neprijatelja, ali mnogo više pozitivnih reakcija pozorišne javnosti, pa je njen ugled nakon toga još više porastao u profesionalnim krugovima – što se moglo videti i po tome što je dobijala sve više dobrih uloga.

Kritičari su je kovali u zvezde zbog uloge u filmu Kloda Vejtama “Cezar i Klareta” (1975), u kojem je sjajno odigrala ljubavnicu fašističkog vođe Benita Musolinija, Klaretu Petači, a lovorike je pokupila i za role u filmovima “Kaligula” (1979), “Crni petak za gangstere” (1980) i “Ekskalibur” (1981).

U to doba je Helen volela da se zabavlja, pa i sama priznaje da je radila mnogo toga što danas ne bi ponovila.

Helen Miren, Kan 2021/Profimedia

– Obožavala sam da se provodim. Bila sam poput maratonca, mogla sam celu noć da budem na nekoj zabavi i sledeći dan sve normalno da odradim, ali to je valjda tako kad je čovek mlad. Priznajem, nisam zazirala ni od pokoje crte kokaina, ali od tog poroka sam brzo odustala. Danas samo ponekad popijem čašu vina posle ručka.

Njen prvi ozbiljniji partner bio je sedam godina mlađi irski glumac Lijam Nison, s kojim se upoznala 1981.godine na snimanju filma “Ekskalibur”, ali ni tada nije pomišljala na brak.

– Nemam ništa protiv braka, niti zameram ljudima kad hrle u bračnu zajednicu, ali ne vidim neku njenu prednost u odnosu na neformalni partnerski život. Možda je drugačije kad ljudi razmišljaju o deci, ali ja sam u tome sasvim netipična. Ja, naime, nemam, niti sam ikada imala, majčinski instinkt. Ne želim decu, ona bi mi, u mom sistemu vrednosti, ograničila slobodu – govorila je Miren, a takav stav po pitanju dece ostao joj je i do danas.

Helen Miren / Profimedia

Koji je bio uzrok razlaza sredinom osamdesetih godina, Mirenova nikada nije objasnila, ali mnogi nagađaju da je to bila Amorova strelica koja je glumicu pogodila 1985, na snimanju filma “Bele noći” reditelja i producenta Tejlora Hakforda. Kako to obično biva, Hakford je njoj u početku bio izuzetno odbojan, “hladan i nezanimljiv”, kako je napisala u knjizi, a ni ona njega nije posebno impresionirala. Međutim, do kraja snimanja to se promenilo i njih dvoje su postali nerazdvojni.

Godinu dana stariji Tejlor imao je dva propala braka iza sebe i dva sina, a pored čvrstih stavova, Helen Miren i Tejlor Hakford su 1997, nakon jedanaest godina zajedničkog života, razmenili zavete u ribarskom selu Ardersiru u Škotskoj. Obred je održan prema lokalnim običajima, u seoskoj crkvi, iako je Helen Miren deklarisana ateistkinja.

Na brojna pitanja kako se odlučila na brak u šestoj deceniji, uprkos tome što je oduvek tvrdila da se nikada neće udavati, glumica je objasnila da su razlozi potpuno pragmatični i da se njen odnos s Tejlorom nimalo nije promenio.

Još kao mladoj glumici, jedan indijanski vrač predvideo je Mirenovoj veliku slavu tek posle četrdesete godine. I zaista, tek početkom devedesetih godina prošlog veka, Helen je postala planetarno poznata i to ne zahvaljujući pozorištu ili filmu, već televiziji. Uloga policijske inspektorke Džejn Tenison u mini-seriji “Prime Suspect” donela joj je brojna priznanja, a uspeh kod publike naterao je producente da snime čak sedam nastavaka. Ne bi trebalo zaboraviti ni njen briljantan portret Elizabete I u istoimenom dvodelnom TV filmu.

Helen Miren kao Elizabeta I / Profimedia

Ipak, kruna njenog rada nedvosmisleno je uloga kraljice Elizabete II iz 2006. godine. Nakon što je film Stivena Frirsa “Kraljica” prikazan na 63. Filmskom festivalu u Veneciji, publika je desetominutnim ovacijama odala priznanje glavnoj glumici. A kada je 2007, uprkos ogromnom glumačkom iskustvu, veoma uzbuđena primila Oskara za “ulogu života”, kako su to komentarisali mediji, nije propustila da zahvali ni – kraljici Elizabeti II.

– Mi Britanci imamo poseban odnos prema monarhiji, i sasvim sam sigurna da ostatak sveta to neće nikada moći da razume. Zato je za mene ta uloga bila mnogo više od glumačkog izazova – objasnila je.

Kako je jednom prilikom priznala, njen najdraži film u kome je glumila jeste “Podučavajući gospođu Tingl” u kome je glumila zlu profesorku istorije.

Helen Miren / Profimedia

Helen je u svojoj autobiografiji takođe priznala i da ne veruje u Boga, ali da još od detinjstva veruje u bića kao što su vile i vilenjaci.  O glumačkom pozivu kaže:

– U ovom poslu sam dovoljno dugo da mogu da se osećam iskusnom jer sam prošla sve na šta se može naići u glumačkoj karijeri. Međutim, ne mogu da shvatim kako je moguće da nakon toliko vremena još uvek imam strašnu tremu uoči nastupa, pogotovo u pozorištu? Na početku karijere mislila sam da će trema nestati posle nekoliko godina, a ja se, jednako kao kad sam počinjala, borim s nesanicom, pa i mučninom, svaki put kad izlazim pred publiku ili stajem pred kamere – priznala je glumica za koju njena koleginica Meril Strip kaže da je “glumački bog”.

Kada su je nedavno upitali kako je, Helen Miren je odgovorila:

– Moje četrdesete bile su dobre. Pedesete sjajne. Šezdesete fantastične. A sedamdesete su prokleto fenomenalne!

Pročitajte još

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike