Fred Aster: Ne zna da peva, ne zna da glumi, proćelav, zna pomalo da pleše

22.06.2021

15:02 >> 17:39

0

Autor: Dejan Ćirić

Američki filmski institut je imenovao čuvenog glumca petom najvećom muškom zvezdom klasičnog holivudskog filma u 100 godina

Fred Aster: Ne zna da peva, ne zna da glumi, proćelav, zna pomalo da pleše
Fred Aster - Copyright Profimedia

Frederik Austerlic poznatiji pod pseudonimom Fred Aster, bio je američki glumac, plesač, pevač i koreograf. Smatra se jednim od najboljih i najmaštovitijih igrača 20. veka i sigurno, najznačajnijim igračem u istoriji filmskih i televizijskih mjuzikala. U sedamdesetšestogodišnjoj karijeri snimio je oko 40 filmova, mnoštvo televizijskih emisija i plesao na scenama širom sveta zadivljujući obožavaoce, koliko svojim plesnim umećem, toliko i gracioznošću i otmenošću. Iako nije bio naročito privlačan (novinari su ga opisivali kao sitnog i premšavog čoveka, sa velikim ušima, koji je daleko od holivudskog tipa lepotana), Fred Aster je bio izuzetno šarmantan, a njegovo virtuozno plesanje omogućilo mu je da glumi pored nekih od najzanosnijih žena svog vremena, kao što su Džindžer Rodžers, Rita Hejvort, Lesli Karon, Odri Hepbern, Džudi Garland, Kim Novak… Kao vrhunski zabavljač i plesač Aster je bio idol Balanšinu, Barašnjikovu, Nurijevu, Keliju, Fosu…

Fred Aster/Profimedia

Kao plesač, najviše je zapamćen po svom neobičnom osećaju ritma, perfekcionizmu, inovativnosti i kao plesni partner čuvene Džindžer Rodžers, sa kojom je glumio u seriji od deset holivudskih mjuzikala. Astera je Američki filmski institut imenovao petom najvećom muškom zvezdom klasičnog holivudskog filma u 100 godina. Džin Keli, još jedna poznata zvezda plesa na filmu, rekao je da „istorija plesa na filmu počinje sa Asterom”. Kasnije je tvrdio da je Fred bio „jedini od plesača iz tog vremena koji će biti zapamćen”.

Fred Aster je rođen kao Frederik Emanuel Austerlic 10. maja 1899. u Omahi, u Nebrasci. Aster je prezime koje su njegova sestra Adel i on uzeli za svoj vodviljski nastup 1905. godine. Porodična legenda to pripisuje ujaku čije je prezime bilo L’Astaire. Njihova vodviljska karijera se nastavlja, s dobrom i lošom srećom i  povremenim prekidima sve dok se nisu probili na Brodvej sa predstavom „Preko vrha“ 1917. godine.

Fred Aster i Džoan Kraford/Profimedia

Fred Aster je upoznao Džordža Geršvina 1916, dok je ovaj radio u diskografskoj kući “Džerom H. Remik” kao pregovarač, što je preraslo u dugogodišnje prijateljstvo koje je kasnije duboko uticalo na buduće karijere oba umetnika.

Pročitajte još

Tokom 1920-ih, Fred i Adel nastupali su na Brodveju i na londonskoj pozornici u predstavama kao što su „Damo, budi dobra“, „Smešno lice“ i „Bend vagon“, osvojivši pozorišnu publiku sa obe strane Atlantika. Kao ekipa snimili su nekoliko pesama. Rastali su se 1932. kada se Adel udala za svog prvog muža, Lorda Čarlsa Kavendiša, sina vojvode od Devonšira. Fred je radio na ostvarivanju samostalnog uspeha na Brodveju i u Londonu s predstavom „Vesela raspuštenica“, usput razmatravši ponude iz Holivuda.

Fred Aster i Džindžer Rodžers/Profimedia

Prema holivudskom predanju, izvođenje na probnom snimanju filmske kuće RKO, sada izgubljeno zajedno sa snimkom, navodno je bilo opisano rečima: „Ne zna da peva. Ne zna da glumi. Proćelav. Zna pomalo da pleše.” Producent filmova u kojima su igrali Fred i Džindžer, Pandro S. Berman, tvrdio je da nikada nije čuo tu priču tokom 1930-ih, te da se ona pojavila tek godinama kasnije.

Aster je 1980. u intervjuu za ABC-jevu emisiju “20/20” kod Barbare Volters, tvrdio da je u izveštaju zapravo pisalo: „Ne zna da glumi. Pomalo ćelav. Takođe i pleše”. U svakom slučaju, proba je bila razočaravajuća, a i Dejvid O. Selznik, koji je sa Fredom potpisao ugovor za RKO i naručio probno snimanje, u studijskim napomenama opisao je nastup kao „jadan”. To ipak nije uticalo na planove studija za Astera, koji ga je u početku pozajmio na nekoliko dana MGM-u 1933. godine, za Fredov holivudski debi, gde je glumio samog sebe uz Džoan Kraford u uspešnom mjuziklu „Rasplesana dama“.

Fred i Džindžer

Kada se 1933. vratio u RKO, po plati je bio peta osoba u filmu „Let za Rio“, u kojem je glumio uz Džindžer Rodžers i Dolores del Rio. U kritici Varajeti magazina ogroman uspeh filma pripisan je isključivo Asterovoj prisutnosti: „Glavni smisao ’Leta za Rio’ je filmsko obećanje Freda Astera… On je sigurna opklada nakon ovoga, poseduje specifičnu dragost, mikrofon laska njegovom glasu, a kao plesač je u zasebnoj klasi. Poslednje opažanje nije nikakva novost među profesijom, koja već dugo priznaje da Aster počinje da pleše kada ostali prestanu da mlataraju kopitama.”

Iako se Fred u početku veoma protivio ideji da postane deo još jednog plesnog para, publika kojoj se očigledno veoma svidelo spajanje s Rodžersovom na velikom platnu, ga je uverila da nije pogrešio. To partnerstvo i koreografija Astera i Hermesa Pana, učinili su ples važnim delom holivudskog muzičkog filma. Fred i Džindžer su zajedno snimili deset filmova, uključujući „Veselu raspuštenicu“ (1934), „Robertu“ (1935), „Cilindar“ (1935), „Sledi flotu“ (1936), „Vreme svinga“ (1936), „Zaplešimo zajedno“ (1937) i „Bezbrižan“ (1938).

Fred Aster i Džindžer Rodžers/Profimedia

Šest od devet mjuzikala koje je on stvorio doneli su najveću zaradu RKO-u. Svi filmovi imali su određen prestiž i umešnost, kojoj su svi filmski studiji težili u to vreme. Zahvaljujući partnerstvu, oboje su postali velike zvezde. Ketrin Hepbern je jednom prilikom izjavila: „On njoj daje otmenost, a ona njemu daje seksualnu privlačnost.” Aster je bez problema stekao pravo na primanje procenta od profita filma, što je u to vreme bila izuzetna retkost u glumačkim ugovorima. Imao je i kompletnu autonomiju nad time kako će ples biti prezentovan, što mu je omogućilo da napravi plesnu revoluciju na filmu. Jedina osoba u zabavljačkoj industriji koja je imala takav tretman bila je Greta Garbo.

Pročitajte još

Smatra se, takođe, da su Fred i Džindžer izuzetno zaslužni za popularizaciju mjuzikla i da je njihovo partnerstvo potpuno promenio odnos prema muzičkom filmu kao žanru, te i danas važe za najpopularniji i najslavniji filmski plesni par. Ipak, do kraja života, Aster je govorio da je njegova jedina i prava plesna partnerka bila njegova sestra Adel, koju je i smatrao najzaslužnijom za to što se našao u svetu šoubiznisa. Postoji legenda da Fred nikada nije skidao zlatni prsten koji mu je sestra poklonila i da je to bio jedini nakit koji je nosio i koji se može videti u svim njegovim filmovima.

Džindžer Rodžers/Profimedia

Fred Aster je zaslužan za dve važne inovacije u ranim muzičkim filmovima. Kao prvo, insistirao je da (gotovo nepomična), kamera snimi plesnu tačku u samo jednom kadru, a ako je moguće, da drži plesače u punom planu čitavo vreme. Poznata je njegova izreka: „Ili će kamera plesati, ili ću ja”. Fred je zadržao ovo pravilo od „Vesele raspuštenice“ pa nadalje, sve dok ga nije nadglasao Frensis Ford Kopola, koji je 1968. režirao „Finijanovu dugu“, svoj prvi mjuzikl.

Asterov stil plesnih sekvenci je bio u kontrastu s mjuziklima Bazbija Berklija, koji su bili poznati po plesnim tačkama ispunjenima ekstravagantnim, vazdušnim snimcima, brzim kadrovima i zumiranjima na određene delove tela, poput ruku ili nogu. Kao druga inovacija, Aster je bio odlučan u tome da sve pevačke i plesne tačke budu glatko uklopljene u radnju filma. Umesto da poput Berklija koristi ples kao spektakularni prizor, Aster ga je koristio kako bi pomicao radnju napred. Tipičan Fredov film uključivao je njegovo solo izvođenje koje je on zvao „udarački solo”, komičnu plesnu tačku s partnerkom i partnersku romantičnu plesnu tačku.

Fred Aster/Profimedia

Od kraja četrdesetih Fred Aster se nekoliko puta povlačio iz sveta zabave i nekako, uvek mu se vraćao. U periodu između 1958. i 1968. godine snimio je nekoliko televizijskih emisija koje su bile izuzetno popularne i koje su osvojile mnoštvo nagrada Emi.

Ostao je upamćen kao veoma skroman i duhovit čovek sa izuzetnim osećajem za stil i eleganciju. Slovio je za modnu ikonu – svojim filmovima je vratio popularnost cilindru i fraku, a privatno je nosio sportske sakoe, košulje i džempere neobičnih boja, moderne, ručno rađene cipele i široke pantalone opasane kravatom umesto kaišem. Obožavao je golf, konjske trke i više od svega, svoju sijamsku mačku Karlajl. Dva puta se ženio i imao dvoje dece. Dobitnik je počasnog Oskara za životno delo.

Pročitajte još

Umro je na današnji dan, 22. juna 1987. godine, od upale pluća, u Los Anđelesu. Njegova poslednja želja je bila da se zahvali svima obožavaocima koji su mu tokom karijere pružali podršku.

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike